Gž Zk-140/2020-3 · Županijski sud u Varaždinu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:10 Gž Zk-140/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja A. z. (OIB: ...) iz Z., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljene protiv rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu broj Z-34009/18 od 20. siječnja 2020., 8. svibnja 2020.,

r i j e š i o j e

Odbacuje se žalba predlagatelja A. z. iz Z., izjavljena protiv rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu broj Z-34009/18 od 20. siječnja 2020. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje o pristojbi istog prvostupanjskog suda broj Z-34009/18 od 25. rujna 2018.

Obrazlažući opisano stajalište prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o pristojbi od 25. rujna 2018. pozvan pristojbeni obveznik J. A. da plati sudsku pristojbu za upis prava vlasništva posebnog dijela nekretnine označene kao E-163 na čkbr.2664/13 upisane u zk.ul. 21292 k.o. S., i to u peterostrukom iznosu sudske pristojbe za tu vrstu upisa u smislu odredbe čl.85. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK – „Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13 i 108/17 - koji svoju primjenu u konkretnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 241.stav.1. ZZK objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 63/19), a da je protiv tog rješenja prigovor podnio predlagatelj navodeći da je kao pravna osoba s javnim ovlastima temeljem odredbe čl. 16. stav. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama u vezi s Popisom tijela javnih ovlasti, oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi po sili zakona, no koje navode prigovora je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim pozivajući se na odredbu čl. 3. stav. 1. Zakona o sudskim pristojbama (dalje: ZSP – „Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) prema kojoj je pristojbu dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom pa kako je prijedlog za upis podnio predlagatelj kojim je zatražio upis prava vlasništva u korist kupca nekretnine J. A. s kojim je kao prodavatelj sklopio Ugovor o kupoprodaji od 8. ožujka 2016. to prvostupanjski sud zaključuje da je pristojbeni obveznik J. A. u čijem interesu je radnja (upis prava vlasništva) poduzeta u smislu ranije citirane odredbe čl. 3. stav. 1. ZSP-a pa je prigovor predlagatelja ocijenio neosnovanim i isti odbio te potvrdio rješenje kojim je J. A. obvezan platiti sudsku pristojbu.

Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija predlagatelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje. U bitnome navodi da obveza plaćanja pristojbe za zemljišnoknjižne upise nastaje u trenutku podnošenja prijedloga, da je prijedlog podnio predlagatelj koji je temeljem odredbe čl. 11. ZSP-a (pravilno:„čl.16.stav.1.toč.2.“) oslobođen plaćanja sudske pristojbe te da prvostupanjski sud nije bio ovlašten odrediti drugog obveznika plaćanja pristojbe umjesto predlagatelja. Ukazuje i da je odredbom čl. 3. stav. 1. ZSP-a propisano da je pristojbe dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a stav. 3. citirane odredbe da je za odluke prvostupanjskog suda pristojbu dužan platiti tužitelj ili predlagatelj, iz čega slijedi da ZSP ne dopušta alternaciju (?) između primjene stav. 1. i stav. 3. navedenog čl. 3. ZSP, već da je izričit u dijelu propisane obveze za plaćanje sudske pristojbe na odluke prvostupanjskog suda na način da je pristojbu dužan platiti tužitelj ili predlagatelj.

Navodi i da je predmetna pristojbena obveza utemeljena na odredbi čl.85. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama (objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 55 /13) prema kojoj se na prijedlog za upis prava vlasništva podnesenog nakon isteka roka od 60 dana od dana stjecanja uvjeta za upis tog prava u zemljišnu knjigu ili knjigu položenih ugovora, a koji je uvjet ostvaren nakon stupanja na snagu tog Zakona (16.5.2013.), sudske pristojbe za upis obračunavaju u peterostrukom iznosu sudske pristojbe za tu vrstu upisa - iako je taj Zakon prestao važiti a da obveza plaćanja sudske pristojbe za zemljišnoknjižne upise nastaje u trenutku njihovog predlaganja u kojem smislu da je zauzeto i stajalište ovog drugostupanjskog suda u odluci broj Gž Zk-250/19 od 30.5.2019.

Žalba predlagatelja je nedopuštena.

Razmatranjem pobijanog rješenja i stanja prvostupanjskog spisa ovaj sud utvrđuje da je predlagatelj dana 13.8.2018. podnio prijedlog zemljišnoknjižnom sudu za upis prava vlasništva na 48/10000 suvlasničkih dijelova čkbr. 2664/13 u naravi zgradi mješovite uporabe površine 6687 m2 i dvorišta površine 1933 m2 upisane u z.k.ul. 21292 k.o. S. i sa tim suvlasničkim dijelom povezanog vlasništva posebnog dijela – stana br.163 oznake S-4D-5-3- 160, spremišta 4D-30 i garažnog parkirališnog mjesta u podrumu 34-G2 u korist kupca J. A. temeljem Ugovora o kupoprodaji od 8. ožujka 2016. koji je sklopljen između predlagatelja kao prodavatelja i J. A. kao kupca.

Nadalje iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem broj Z-34009/18 od 25. rujna 2018. J. A. obvezan platiti sudsku pristojbu u iznosu od 1.050,00 kn na račun državnog proračuna, te da je navedeni obveznik tu sudsku pristojbu i platio 9. listopada 2018. što proizlazi iz dostavljene Informacije o izvršenoj platnoj transakciji S. b. d.d.

Iz navedenog jasno proizlazi da predlagatelj nema pravni interes za podnošenje pravnog lijeka ni protiv rješenja o plaćanju pristojbe, a niti protiv pobijanog rješenja (iako mu je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem očigledno priznao pravni interes za podnošenje prigovora protiv rješenja) jer se navedenim rješenjima ne dira ni u prava niti obveze predlagatelja obzirom da isti nije obveznik podmirenja sudske pristojbe u predmetnom zemljišnoknjižnom postupku.

Obzirom na prethodno izneseno, valjalo je žalbu predlagatelja izjavljenu protiv pobijanog rješenja ocijeniti nedopuštenom u smislu odredbe čl. 358. stav. 3. ZPP-a te je kao takvu odbaciti pozivom na odredbu čl. 367. stav. 1. ZPP-a, u vezi sa čl.91.stav.1. ZZK. Konačno, u odnosu na stajalište ovoga suda izraženo o odluci broj Gž Zk-250/19 od 30.5.2019. na koje se poziva predlagatelj, valja navesti da je isto utemeljeno na potpuno drugačijem činjeničnom supstratu predmeta od ovopredmetnog pa se predlagatelj upućuje na pomnije iščitavanje istog.

U Varaždinu, 8. svibnja 2020.

Sutkinja

Dijana Hofer