Revr-1323/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1323/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Č. iz V. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica Lj. J. R., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog narodnog kazališta, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-489/14-2 od 10. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-12497/13-81 od 18. veljače 2014., u sjednici održanoj 6. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.851,82 kn sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na svaki pojedini dosuđeni iznos od prvog u mjesecu do četrnaestog u mjesecu (točka II. izreke). Također je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.312,50 kn sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude (točka III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim se potvrđuje odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka dosuđenih u točki III. izreke, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjska rješenja o troškovima postupka na način da se parnični trošak odmjeri i dosudi sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode iznesene u reviziji i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu parničnog troška za sastav odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

Smislenim tumačenjem navedene odredbe zaključiti je da se revizijom mogu pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja imaju značaj odluke o predmetu spora, a kojima se postupak o zahtjevu stranke sadržanim u tužbi dovršava.

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP, a protiv kojeg je dopuštena revizija, jer niti se zahtjevom za naknadu parničnih troškova sadržanim u tužbi, parnični postupak pokreće, niti se donošenjem rješenja o parničnim troškovima, postupak iniciranom tužbom završava.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojima se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Zbog svega navedenog revizija tuženika nije dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP jer troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

Zagreb, 6. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.