Rev-408/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-408/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Grbina, kao predsjednika vijeća, te mr. Olge Jelčić, Ljubice Munić, Ivke Zlokić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M. iz Z., kojeg zastupa B. P., odvjetnik iz J., protiv tuženika I. J. koga zastupa odvjetnik D. B. iz K., radi utvrđenja neopstojnosti prava stvarne služnosti, te ukidanje služnosti, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru broj Gž-53/99 od 5. svibnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda i rješenja Općinskog suda u Klanjcu broj P-99/96 od 13. veljače 1997. godine, u sjednici održanoj dana 24. srpnja 2002. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

«I. Utvrđuje se da tuženik I.J. iz S.P. nije stekao pravo služnosti provoza, progona blaga i prolaza preko nekretnine tužitelja M.K. iz Z., čkbr. 47 upisane u zk.ul.br. 12 k.o. M. za korist svojih nekretnina čkbr. 29/3 i 29/4 obje upisane u zk.ul.br. 1155 k.o. M., pa mu se zabranjuje izvršavanje sadržaja tog prava pod prijetnjom novčane kazne, te nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 994,00 kn.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«Ukida se služnost provoza, progona blaga i prolaza po putu koji se u širini od 3 m nalazi na nekretnini tužitelja čkbr. 47, u naravi dvorište i oranica sa 971 čhv, upisana u zk.ul.br. 1155 k.o. M., a za korist nekretnine tuženog čkbr. 29/3 u naravi livada s 414 čhv i čkbr. 29/4 u naravi livada s 1 ralom i 120 čhv, upisane u zk.ul.br. 1155 k.o. M., što je tuženik dužan priznati i kloniti se daljnje uporabe služnog puta pod prijetnjom novčane kazne, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe».

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Klanjcu posl. br. P-99/96 od 13. veljače 1997. godine u točki I. izreke.

Rješenjem drugostupanjskog suda je suđeno da se ukida točka II. izreke presude Općinskog suda u Klanjcu posl. br. P-99/96 od 13. veljače 1997. godine i da se uvažava žalba tužitelja i ukida odluka Općinskog suda u Klanjcu u izreci točke I. presude P-99/96 od 13. veljače 1997. godine u dijelu o troškovima postupka i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Protiv pravomoćne presude kao i pravomoćnog dijela rješenja suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da u cijelosti budu ukinuti drugostupanjska presuda i rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak i suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i rješenje drugostupanjskog suda ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354.s t. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99- dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Na ostale bitne povrede ZPP ovaj sud pazi ukoliko na njih ukazuje revident. Nije ostvaren revizijski razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer nižestupanjske presude sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu i razlozi navedeni u obrazloženju nižestupanjskih presuda nisu u suprotnosti sa sadržajem zapisnika o izvedenim dokazima.

Budući da je tužitelj postavio dva tužbena zahtjeva tj. na utvrđenje da tuženik nije stekao pravo služnosti i da mu se zabranjuje daljnje izvršavanje sadržaja tog prava i zahtjev za ukidanje prijeporne služnosti, to nižestupanjski sudovi kad su prihvatili jedan od zahtjeva o drugom i nisu trebali odlučivati, kako je to i propisano odredbom čl. 188. ZPP, jer je usvajanjem jednog tužbenog zahtjeva meritorno riješen spor, a odlučivanje o ostalom je bespredmetno pa o njemu sud nije trebao odlučivati. Međutim, time što je sud prvog stupnja presudom odbio drugi tužbeni zahtjev tužitelja na ukidanje prijeporne služnosti (toč. II. izreke presude suda prvog stupnja), a drugi rješenjem taj dio ukinuo, nije počinjena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1., jer to nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

I u ovom stadiju postupka je prijeporno da li tužitelju pristoji pravo služnosti provoza, progona blaga i prolaza preko nekretnine tužitelja označene kao čest.zem. 47 upisane u zk.ul.br. 12 k.o. M. u korist nekretnina tuženika označenih kao čest.zem. 29/3 i 29/4 upisanih u zk.ul.br. 1155 k.o. M.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tuženik pravo služnosti provoza, progona blaga i prolaza preko nekretnine tužitelja nije stekao niti pravnim poslom zaključenim među strankama o osnivanju takve služnosti, a istu da nije stekao ni temeljem zakona – dosjelošću jer njen sadržaj nije izvršavao kroz vremenski period od 20 godina.

S obzirom na iznijeta utvrđenja nižestupanjski sudovi su i po pravnom stajalištu ovog suda pravilno zaključili da je traženje tužitelja na utvrđenje da tuženik nije stekao pravo služnosti i da mu se zabranjuje izvršavanje sadržaja tog prava osnovano, jer tuženik prijeporno pravo služnosti nije stekao na nijedan od načina propisanih odredbom čl. 218. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96 i 73/00).

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U Zagrebu, 24. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.