Rev-1136/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1136/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. Š. iz Slovenije, K., koga zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u R., protiv tuženika G. U. B. d.o.o., P., koga zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž- 3193/11-2 od 23. siječnja 2012., kojom je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, broj P-1242/10-15 od 16. lipnja 2011., u sjednici održanoj 26. listopada 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena i dopuna revizije od 5. travnja 2014. kao nepravodobna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine k.č.br. 7928/1, parkiralište površine 1769 m2 upisane u zk.ul. 6227 k.o. V., konkretno u posjedu parkirnog mjesta označenog brojem …, sedmom nizu s desna, neposredno ispred apartmana tužitelja broj … koji se nalazi na k.č.br.7463 zk ul 6752 k.o. V., s time što je na predmetno parkirno mjesto, što je tužitelj uočio početkom svibnja 2010., ugradio napravu tzv. čuvara parkinga koja služi zatvaranju istoga te tako tužitelja uznemirava u njegovoj redovitoj i uobičajenoj uporabi pa se tuženiku nalaže da o svom trošku ukloni ugrađenu napravu s parkirnog mjesta i da mu se zabrani da tužitelja i nadalje smeta u posjedu navedenog parkirnog mjesta (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 2.860,00 kn (toč. II izreke).

Drugostupanjskim rješenjem preinačeno je prvostupanjsko rješenje tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak od 3.423,00 kn (toč. II izreke) dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka (toč. III izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu, odnosno odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tužitelj je podnio i dopunu revizije 5. veljače 2014., uz isti prijedlog kao i u reviziji.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena, dok dopuna revizije nije pravodobna.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj je u reviziji kao pitanje naznačio;

- „materijalnopravno pitanja koje je nužno riješiti tiče se instituta smetanja posjeda, konkretno jednog od načina smetanja posjeda ¬– uznemiravanja“

Na ovaj način, tužitelj nije određeno naznačio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje (a niti je posljedično tome izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni) tako da nije ispunio ni minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 3. ZPP-a.

Stoga je valjalo na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP-a odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

Punomoćnici tužitelja je drugostupanjsko rješenje dostavljeno 17. veljače 2012. dok je ona dopunu revizije podnijela 5. veljače 2014. Da bi dopuna revizije bila pravovremena, mora biti izjavljena u roku za izjavljivanje revizije. Budući da je taj rok od trideset dana (čl. 382. st. 4. ZPP-a), istekao 18. ožujka 2012., to je dopunu revizije od 5. veljače 2014., valjalo na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a, odbaciti kao nepravodobnu.

Zagreb, 26. listopada 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.