I Kž-272/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-272/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A TSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milana Gudelja i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u vijeću - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. U. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 1998. K-104/94, u sjednici održanoj 7. studenog 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragana Novosela,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom na temelju čl. 340. toč. 3. ZKP/93 opt. I.U. oslobođen je optužbe da je na način i uz okolnosti opisane u izreci te presude počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ.

Protiv te presude državni odvjetnik je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, u kojem je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Vraćajući spis državni odvjetnik Republike Hrvatske stavio je pismeni prijedlog istovjetan žalbenom prijedlogu državnog odvjetnika.

Žalba nije osnovana.

Navodima svoje žalbe žalitelj pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome je li svjedok M.Š. u uvjetima smanjene vidljivosti, na udaljenosti od oko pedesetak metara, mogla prepoznati oštećenika i optuženika, te uz činjenicu da je oštećenik u osobi opt. U. prepoznao počinitelja kaznenog djela, smatra neprihvatljivim zaključak prvostupanjskog suda kako se ne može isključiti mogućnost da su počinitelji kaznenog djela koje je predmet optužbe bile neke druge osobe a ne opt. U.

Protivno rezoniranju žalitelja, ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kad je na temelju analize obrane optuženika i savjesne ocjene svih izvedenih dokaza izveo zaključak da nije dokazano da je upravo opt.

I.U., na način opisan u izreci pobijane presude, uporabom sile protiv oštećenika ovome oduzeo novčanik s dokumentima i oko 80,00 kn, s ciljem da te stvari protupravno prisvoji.

Naime, uz činjenicu da osim iskaza oštećenika ni jedan drugi dokaz izravno ne tereti optuženika, a da svjedoci M. i H. potvrđuju njegovu obranu, te s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka toksikologa ing. Z.K., prema kome se oštećenik u vrijeme počinjenja djela nalazio u teško pijanom stanju, sa bitnom smanjenom mogućnošću uočavanja i pamćenja (list 115 spisa), pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je u skladu sa principom "in dubio pro reo" oslobodio optuženika za kazneno djelo zbog kojeg je bio optužen.

Za takvu odluku prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je u svemu iscrpne, logične i uvjerljive razloge, koji nisu uspješno dovedeni u sumnju žalbenim navodima, te je stoga žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ocijenjena kao neosnovana.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. studenog 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Vesna Vrbetić v.r.