Rev-3520/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3520/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz B., koga zastupa L. L., odvjetnik u Ž., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., koga zastupa M. T., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 25. lipnja 1999. godine, br. Gž 610/99-3, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Županji od 7. travnja 1999. godine, br. P 49/96-15, u sjednici održanoj dana 25. ožujka 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke boli iznos od 6.000,00 kn, te na ime naknade materijalne štete za izgubljenu zaradu u obliku rente i to iznos od 1.359,00 kn mjesečno za razdoblje od 1. svibnja 1994. godine do 1. svibnja 1995. godine, za sljedeće razdoblje, tj. do 1. svibnja 1996. godine po 1.322,00 kn mjesečno, za sljedeće razdoblje, tj. do 1. svibnja 1997. godine po 1.344,00 kn mjesečno, za razdoblje do 1. svibnja 1998. godine po 1.314,00 kn mjesečno i za razdoblje do 1. travnja 1999. godine po 1.312,00 kn mjesečno, te dalje iznos od po 1.340,00 kn mjesečno, sve zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom svoga zahtjeva.

Drugostupanjski sud je djelomično preinačio presudu prvostupanjskog suda i to u odluci u kamatama glede iznosa od 6.000,00 kn koji se odnosi na naknadu štete za pretrpljene fizičke boli odlučivši da je tuženik dužan platiti na taj iznos zateznu kamatu po stopi od 18% godišnje, kao i u odluci o parničnom trošku.

Taj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete za pretrpljeni strah i izgubljenu zaradu.

Protiv dijela presude prvostupanjskog suda kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade, tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud u pobijanom dijelu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine u tom dijelu presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je kao posljedica ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju ostalo trajno smanjenje njegove radne i životne sposobnosti za 15%. To se očituje u tome što mu je poremećena statika lijevog skočnog zgloba, kao i pokretljivost toga zgloba, a tužitelj trpi bolove kod fizičkog opterećenja. Također je taj sud utvrdio da je tužitelj poljoprivrednik čiji radni dan traje 10 sati, a zbog navedenih posljedica on neće moći toliko dugo bez prekida raditi poslove u poljoprivredi, već 8-9 sati dnevno.

Taj sud je među ostalim ispitao kao vještaka dr. V.B. koja je dala mišljenje da smanjenje tužiteljeve radne sposobnosti za 15% ne utječe na njegovo zanimanje, kojim se može i dalje baviti uz pojačane napore, tako da umjesto 10 sati može raditi 8-9 sati dnevno. Na temelju tih činjenica pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj ne mora angažirati tuđu radnu snagu, već da će poslove poljodjelca moći i dalje obavljati sam, te da neće gubiti na zaradi.

Stoga je pravilno daljnje pravno stajalište toga suda da bi navedene činjenice mogle eventualno predstavljati osnov za naknadu nematerijalne štete zbog smanjenja životne aktivnosti, što nije predmet ove parnice, a ne za naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade.

U vezi s tim drugostupanjski sud nije bitno povrijedio procesne odredbe, jer je protivno revizijskim navodima dao razloge o odlučnim činjenicama. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

čl. 195. st. 1. Zakona o

Također taj sud nije pogrešno ni primijenio materijalno pravo (

obveznim odnosima).

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 25. ožujka 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.