III Kr-238/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 238/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća te sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Daruvaru od 16. lipnja 2011., br. K-80/11 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. studenog 2011., br. Kž-368/11, u sjednici održanoj 9. veljače 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Daruvaru od 16. lipnja 2011., br. K-80/11 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. studenog 2011., br. Kž- 368/11, osuđen je I. B. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ) na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a kao sporedna kazna izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 3.033,00 kn. Osuđenik je osobno podnio 1. prosinca 2011. žalbu protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Bjelovaru od 3. studenog 2011., br. Kž-368/11, koja se sadržajno ima smatrati njegovim zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (čl. 515. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09 i 80/11, dalje u tekstu: ZKP/08).

U svom zahtjevu osuđenik ističe da se sam javio na ročište glavne rasprave 30. svibnja 2011. godine te izjavio da se ne može očitovati, niti dati svoju obranu bez branitelja jer su ranije kršena njegova prava na policiji, zbog čega je glavna rasprava odgođena za 16. lipnja

III Kr 238/11-4

2011. Na ovu odgođenu glavnu raspravu nije pristupio iz razloga što se osobno javio u Zatvor u R. 14. lipnja 2011. Smatra stoga da je povrijeđeno njegovo pravo obrane na glavnoj raspravi, jer je sud prvog stupnja donio presudu bez njegove nazočnosti i bez davanja obrane na glavnoj raspravi, a osuđen je na temelju iznuđenog iskaza Policijske postaje G., te iskaza svjedoka M. i D. J., čiji iskazi nisu vjerodostojni.

Iz izloženog bi proizlazilo da osuđenik navodi pravni osnov temeljem kojeg traži da se pravomoćna presuda preispita, a radilo bi se dakle o povredi prava obrane na glavnoj raspravi što je utjecalo na donošenje zakonite presude u smislu čl. 517. toč. 3. ZKP/08.

Pritom je točna tvrdnja podnositelja zahtjeva da je glavna rasprava 16. lipnja 2011. godine provedena i zaključena u njegovoj odsutnosti, ali podnositelj zahtjeva zaboravlja da je na prethodnoj glavnoj raspravi održanoj 30. svibnja 2011. primio na znanje odgodu glavne rasprave za dan 16. lipnja 2011. na koju se obvezao svojim potpisom i pristupiti, a posebno je upozoren da se slijedeća glavna rasprava može održati u njegovoj odsutnosti, uz uvjet da je prethodno ispitan, odnosno da se očitovao o osnovanosti optužbe, što je on i učinio, očitujući da se ne smatra krivim za djela koja mu se stavljaju na teret te da neće iznositi svoju obranu, kao i da će sam angažirati branitelja (kao i o svim ostalim pravima osobe okrivljenika).

Iz izloženog proizlazi, da je posve ispravno sud prvog stupnja postupio, u smislu čl. 441. st. 3. ZKP/97, kada je glavnu raspravu održao u njegovoj odsutnosti, nalazeći da njegova nazočnosti nije nužna kada je prije toga tijekom istrage ispitan, te je iznio svoju obranu, a na glavnoj raspravi se očitovao o osnovanosti optužbe.

Uz navedeno, osuđenik se sam javio na izdržavanje kazne zatvora dva dana prije održavanja glavne rasprave 16. lipnja 2011., iako je već 30. svibnja 2011. znao da će tog dana biti održana glavna rasprava pa je pismenim putem mogao obavijestiti prvostupanjski sud o toj činjenici.

Sve izložene okolnosti ukazuju da nije povrijeđeno optuženikovo pravo obrane na glavnoj raspravi, time što je prvostupanjski sud proveo i dovršio glavnu raspravu u njegovoj odsutnosti, a iz razloga što je osuđenik na tu glavnu raspravu bio uredno pozvan, istovremeno je prethodno bio upozoren u smislu čl. 441. st. 3. ZKP/97, a sve još u uvjetima kada je prethodno ispitan u istrazi i očitovao se o osnovanosti optužbe.

Iz svih naprijed izloženih razloga zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi, povredom odredbe čl. 441. st. 3. ZKP/97 nije osnovan, i u suštini je promašen. Ostali navodi podnijetog zahtjeva svode se ustvari na pobijanje pravilnosti činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi, a što ne može biti predmetom podnošenja zahtjeva u smislu čl. 517. ZKP/08.

U tom kontekstu je i prigovor zahtjeva da je osuđen na temelju iznuđenog iskaza Policijske postaje G. kao i iskaza svjedoka M. i D. J. čiji iskazi nisu vjerodostojni iz razloga što su isti braća.

III Kr 238/11-4

U tom dijelu zahtjeva ne radi se o povredi prava obrane koja bi mogla utjecati na zakonitost osude, već o promašenom pobijanju pravilnost utvrđenih činjenica pravomoćnom presudom.

Kako slijedom izloženog navodi zahtjeva osuđenika nisu osnovani, trebalo je na temelju čl. 519. u svezi sa čl. 512. ZKP/08, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 9. veljače 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Ileana Vinja, v.r.