Rev-2558/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2558/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GP R. d.d. K., koga zastupa Z. G., odvjetnik u B., protiv tuženika S. Č. iz K., koga zastupa I. R., odvjetnik u K., radi novčanog potraživanja, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 13. travnja 1995. godine broj Gž-694/95, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Križevcima od 25. svibnja 1995. godine broj P-799/94, u sjednici održanoj dana 26. ožujka 2002. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tuženika, te se preinačuju presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 13. travnja 1995. godine broj Gž-694/95 i presuda Općinskog suda u Križevcima od 25. siječnja 1995. godine broj P-799/94 djelomično u odluci o zateznim kamatama tako da se tuženiku nalaže da plati tužitelju zateznu kamatu po stopi koju plaća banka u mjestu ispunjenja na devizne štedne uloge po viđenju u toj stranoj valuti (DEM) od 25. siječnja 1995. godine, do isplate.

U ostalom dijelu odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.256,93 DEM u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan plaćanja sa kamatom propisanom za taj iznos u protuvrijednosti kuna od presuđenja do plaćanja i parničnim troškom u iznosu od 7.791,25 kn također sa kamatom po propisanoj stopi od presuđenja do plaćanja.

Odlučujući o žalbi tužitelja sud drugog stupnja je tu žalbu djelomično prihvatio te preinačio odluku o zateznim kamatama tako da je dosudio tužitelju kamatu koja se plaća na devizne štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda, te da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je samo djelomično osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, koji revident nije pobliže ni naznačio niti obrazložio.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, osim glede odluke o zateznim kamatama na pravomoćno dosuđeni iznos.

U postupku je utvrđeno da je Ugovorom o prodaji od 25. rujna 1990. godine tuženik kupio od tužitelja garažu u K. površine 16,57 m[2] po cijeni od 4.000 tadašnjih dinara po m , što je iznosilo na dan zaključenja ugovora 66.280 tadašnjih dinara;

- da je tuženik na ime učešća uplatio 10% od ukupne cijene garaže, te je ugovoreno da se ostali iznos od 59.652 tadašnja dinara ima isplatiti u obliku kredita u 36 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 268,60 DEM, te da se radi o dinarskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju;

- da je tuženik samo djelomično ispunio svoju obvezu, tako da je ostao dužan upravo utuženi iznos.

Suprotno revizijskim prigovorima i po nalaženju ovog suda među strankama je ugovorena isplata (preostalog dijela) cijene garaže po valutnoj klauzuli.

Tuženik je, međutim, izvršio isplatu iznosa cijene garaže od 59.652 tadašnja dinara zaključno sa 17. siječnja 1992. godine i ignorirao ugovorene devizne iznose.

Valutna klauzula je u svakom slučaju dopuštena prema odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 3/94 – dalje ZIDZOO).

Dopuštena je primjena te klauzule i u ovom sporu.

Prema, naime, odredbi čl. 7. ZIDZOO-a tako izmijenjena odredba čl. 395. ZOO-a primijenjuje se i na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog Zakona, a u kojima do dana stupanja na snagu ovog Zakona nije donijeta odluka u povodu revizije ili zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Ugovorna obveza da se mjesečna rata isplaćuje u dinarskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju, znači da se kao mjerodavan uzima tečaj Narodne banke Hrvatske kako su to sudovi pravilno ocijenili.

Utvrđeno je tako da se nisu ostvarili revizijski razlozi, kao ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i to u odnosu na glavni zahtjev, pa je zbog toga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tuženika u odnosu na glavni zahtjev odbijena kao neosnovana.

U pobijanoj presudi pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je na pravomoćno dosuđeni iznos dosuđena zatezna kamata na devizne štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana.

Kad je između stranaka ugovorena valutna klauzula tako da je valuta obveze strana valuta, a valuta plaćanja domaća valuta zatezna kamata pripada do isplate po stopi koju plaća banka u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju u toj stranoj valuti.

Trebalo je zbog toga na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti pobijanu presudu u odluci o zateznim kamatama na pravomoćno dosuđeni iznos.

U Zagrebu, 26. ožujka 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.