Rev-2276/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2276/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja G. Ž. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika RO S. OOUR Z. (sada S. - P. D.D.) Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. travnja 1991. posl. br. Gž 2613/91-2, kojom je djelomično preinačena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu od 20. studenog 1990, posl. br. S 564/89, u sjednici Održanoj dana 18. prosinca 1991.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženika se prihvaća te se ukidaju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 23. travnja 1991. posl. br. Gž 2613/91-2 i odluka Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu od 20. studenog 1990. posl. br. S 564/89 u dijelovima kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno o parničnom trošku i u tom dijelu se predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno sudjenje.

II. Odluka o troškovima postupka revizije ostavlja se za konačnu odluku.

O b r a z l o ž e n j e

Odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu od 20. studenog 1990. posl. br. S 564/89 odlučeno je:

Predloženik RO S. OOUR Z. iz Z., … dužan je predlagatelju Ž. G. iz Z., …, naknaditi štetu kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove 7.100,00 dinara,

- za pretrpljeni strah 6.000,00 dinara,

- za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 7.720,00 dinara,

- za naruženje izgleda 5.000,00 dinara,

sve ovo s pripadajućom kamatom počev od 12. 11. 1990. do isplate, a po stopi i metodi obračuna utvrdjenoj Zakonom,

- naknaditi mu trošak ovog postupka u iznosu od 4.160,00 dinara,

sve ovo u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Odluke pod prijetnjom izvršenja.

S zahtjevom preko dosudjenog iznosa predlagatelj se odbija.

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 23. travnja 1991. posl. br. Gž 2613/91-2 sudjeno je:

"I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrdjuje odluka Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu broj S 564/89 od 20. studenog 1990. godine u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja.

II. Djelomično se preinačava naprijed označena odluka po žalbi tužitelja a. u pobijanom dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja i. odluci o troškovima postupka i sudi:

Nalaže se tuženici da tužitelju pored dosudjenog iznosa plati i iznos od 79.000,00. dinara sa zakonskim zateznim kamatama od dana 20. studenog 1990. godine pa do isplate, te naknadi sveukupne troškove postupka u iznosu od 4.736,00 dinara, a sve u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu žalba tužitelja odbija se kao neosnovana.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno o naknadi parničnog troška reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati ukine pobijane, odluke i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, odnosno da pobijane presude preinači sve to uz naknadu troškova postupka uključujući i trošak revizije.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio javni tužilac Hrvatske.

Revizija je osnovana.

U postupanju nižestepenih sudova ispunio se revizioni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP. To iz razloga što pobijane presude, kao što to osnovano revident navodi u reviziji, sadrže nedostatke zbog kojih se ne može ispitati njihova pravilnost (čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP).

Naime, razlozi nižestepenih presuda ne predstavljaju valjane razloge iz kojih bi bilo moguće pravilno ocijeniti da li su se u ovom slučaju ispunili razlozi za oslobodjenje tuženika od odgovornosti za štetu nastalu tužitelju.

Medju strankama nije sporno da je tužitelj pretrpio štetu od strujnog udara 7. svibnja 1987. g. kada je kao radnik tuženika RO S. OOUR Z. postavljao mamce (otrov) u trafostanicu vlasništvo E.

K. vršeći deratizaciju trafostanice.

Nižestepeni sudovi ocjenjuju da je tužitelj posao obavljao na uobičajni način, običajnim alatom uz propisanu zaštitnu opremu pa zbog toga ne prihvaćaju prigovor krivnje oštećenog za nastanak štetnog dogadjaja a time i nastanak štete. Takodjer nižestepeni sudovi smatraju da tuženik nije dokazao da je do štetnog dogadjaja došlo krivnjom treće osobe pa ocjenjuju neosnovanim prigovor krivnje treće osobe.

Takovu ocjenu nižestepenih sudova ne može, barem za sada, prihvatiti kao pravilnu ovaj revizijski sud jer za istu ne postoji podloga u provedenim dokazima. Jedini saslušani svjedok u postupku S. L. nije mogao detaljno opisati sam način postupanja tužitelja kod postavljanja otrova u trafostanici jer mu je tužitelj bio okrenut ledjima pa nije mogao vidjeti da li je tužitelj pravilno postavio meke ili ne. Iz prijave o povredi na radu (list 24-26) proizlazi da je do štetnog dogadjaja došlo prilikom deratizacije kad je tužitelj ušao rukom u elektro-motor time da nije moguće zaključiti na temelju čega je podnosilac prijave utvrdio način na koji je došlo do povredjivanja tužitelja. Nižestepeni sudovi nisu pribavili ni zapisnik o uvidjaju OSUP-a K. iako je u prljavi o povredi na radu navedeno da su uvidjaj izvršili radnici OSUP-a K.. Bez utvrdjivanja da li se radi o istinitom navodu u pogledu načina, postupanja tužitelja prilikom postavljanja mamaca nižestepeni sudovi nisu mogli pravilno ocijeniti da li je prigovor revidenta da je do štete došlo isključivo krivnjom tužitelja osnovan ili ne.

Pored toga nižestepene presude ne sadrže razloge zbog čega ne prihvaćaju istinitom tvrdnju samog tužitelja iznesenu u toč. 2. tužbe iz koje bi proizlazilo da je do štetnog dogadjaja došlo tako da je radnik E. iz nepoznatih razlog pustio vrata ormarića tako da su ista udarila, tužitelja u glavu i odbacila ga na uredjaje pod visokim naponom, dakle, tužitelj upućuje na krivnju trećeg za nastanak štetnog dogadjaja.

Odredbom čl. 6. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radna organizacija dužna naknaditi štetu radniku zbog povrede, profesionalnog ili drugog oboljenja radnika, ako ne dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ju oslobadjaju od odgovornosti (viša sila radnja i djelovanje treće osobe i krivnja radnika) - "Narodne novine" br. 19/830 i prema odredbi čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu; ZOO) radna organizacija se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenog ili treće osobe koju on ni nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

Dakle, da bi se moglo pravilno ocijeniti da li postoji odgovornost revidenta za naknadu štete tužitelju potrebno je otkloniti nedostatke pobijanih presuda koji onemogućavaju pravilnost ocjene prigovora kojim tuženik dokazuje da su se ispunili razlozi za isključenje, od odgovornosti za štetu tužitelju.

Zbog navedenih razloga revizija tuženika je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP prihvaćena i pobijane presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev ukinute te predmet vraćen Općinskom sudu u Zagrebu kao prvostepenom sudu temeljem odredbe čl. 2. Zakona o prestanku Sudova udruženog rada ("Narodne novine" br. 53/90) na ponovno sudjenje.

U ponovnom postupku prvostepeni će sud utvrditi na koji je način radnju koju je obavljao tužitelj prilikom nastanka štetnog dogadjaja pravilno trebalo obaviti, a na koji je način ta radnja obavljena od strane tužitelja. Tako će kod utvrdjivanja činjenica posebno utvrditi da li je trafostanica u takvom slučaju trebala biti isključena iz visokog napona elektirčne energije a ako ne koje su zaštitne mjere bile provedene na uredjajima trafostanice radi sprečavanja nehotičnih dodira mjesta pod visokim naponom. Zatim će biti potrebno utvrditi da li je radnik E. K. koji je pridržavao vrata od ormarića u trafostanici puštanjem vratiju doveo do toga da vrata udare u glavu tužitelja i gurnu ga na mjesto koje je pod visokim naponom električne energije ili ne.

Tek nakon što postupi po navedenom moći će prvostepeni sud donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku. Na temelju izloženih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.