Rev-2909/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2909/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. M. iz S., kojeg zastupa E. K.-B., odvjetnica iz S., protiv tužene S. b. d.d. S., radi isplate, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu br. Gž-537/92 od 17. srpnja 1992., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P- 2182/91 od 16. prosinca 1991., u sjednici održanoj dana 10. studenog 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužene odbija se u dijelu u kojem je presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-537/92 od 17. srpnja 1992. žalba odbijena i presuda Općinskog suda u Splitu br. P- 2182/91 od 16. prosinca 1991. potvrđena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen za iznos u protuvrijednosti od 500 DEM sa zateznom kamatom u valuti glavnog duga po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge te valute po viđenju, počevši od 6. XII. 1991. do isplate.

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužene u preostalom dijelu se prihvaća, te se ukidaju presuda Okružnog suda u Splitu br. Gž-537/92 od 17. srpnja 1992. i presuda Općinskog suda u Splitu br. P- 2182/91 od 16. prosinca 1991. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen za iznos glavnog duga i sporednog potraživanja zateznih kamata preko onih dosuđenih u izreci ove presude, kao i u dijelu odluke o trošku i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-537/92 od 17.

VII. 1992. odbijena je žalba tužene i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu br. P-2192/91 od 16. XII. 1991., kojom je usvojen tužbeni zahtjev i tuženoj naloženo da tužitelju plati iznos od 2.700 USA dolara spp, iz osnova ispunjenja ugovora o deviznom štednom ulogu po viđenju.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu za isplatu glavnice i dijela zateznih kamata, dok je ostvaren u preostalom dijelu za isplatu zateznih kamata.

Predmet spora jest zahtjev za ispunjenje ugovora o ulogu na štednju (u stranoj valuti) po viđenju - zahtjev deponenta za isplatu deponiranog iznosa od 2.700 USA dolara spp.

U reviziji je sporno jesu li su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su presudu kojom usvajaju tužbeni zahtjev utemeljili na odredbama iz čl. 1035. st. 2. i čl. 1038. st. 2. u vezi čl. 1043. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), a otklonili primjenu Odluke o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih osoba devizama sa njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga ("Narodne novine" br. 53/91; dalje: Odluka).

Pogrešno su sudovi prvog i drugog stupnja primijenili materijalno pravo kada na sporni odnos nisu primijenili Odluku, budući ista predstavlja strogi propis donesen na temelju čl. 12. Zakona o privremenim mjerama o zajedničkoj deviznoj politici i Projekciji platne bilance Jugoslavije za 1991. ("Službeni list SFRJ" br. 84/90) i bila je na snazi u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja.

Prema odredbama Odluke deviznim štednim ulogom deponent može raspolagati samo ograničeno - propisani iznos deviza s deviznog štednog uloga može podizati u propisanim rokovima, ovisno o tome je li u pitanju devizni štedni ulog nastao prije ili poslije 27. IV. 1991., kada je stupila na snagu Odluka.

Budući da sudovi nisu primijenili Odluku, nisu ni utvrdili je li devizni štedni ulog tužiteljice u cijelosti ili djelomično nastao prije ili poslije 27. IV. 1991., te kada je tužiteljica i u kojim iznosima prije tužba najavila tuženoj isplatu deviza sa svog deviznog štednog uloga.

Međutim, već i sada, primjenom Odluke, proizlazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Tužbom od 20. XI. 1991. tužiteljica je zatražila isplatu cjelokupnog iznosa deviznog štednog uloga, pa se ima smatrati daje najkasnije podnošenjem tužbe najavila tuženoj isplatu cjelokupnog iznosa deviza s deviznog štednog uloga.

Sukladno odredbi toč. 3.1) Odluke od dana podnošenja tužbe do dana donošenja presude suda prvog stupnja dospio je za isplatu iznos od 500 DEM, pa se u tom dijelu tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim. Osnovan je i zahtjev za zatezne kamate na taj iznos, s tim da zatezna kamata teče od slijedećeg dana od dana dospijeća, od isteka roka od 15 dana

- 6. XII. 1991.

Iz ovih je razloga, u ovom dijelu reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U preostalom dijelu, iz već navedenih razloga, obje je presude valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrdit će činjenično stanje relevantno za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva za preostali iznos glavnog duga i zateznih kamata, imajući u vidu daje Odluka prestala važiti s danom 1.1. 1992., te se o osnovanosti zahtjeva za zatezne kamate do tog dana odnosno 2. I. 1992. ima odlučiti primjenom Odluke. U odnosu na zatezne kamate treba utvrditi je li tužiteljica i kada i za koji iznos stavila tuženoj zahtjev za isplatu i, ovisno o tome, kada je isplata dospjela.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

U Zagrebu, 10. studenog 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.