Rev-2865/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2865/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinović kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. M. iz L., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik iz V., protiv tuženice Lj. M. iz L., koju zastupa punomoćnik P. T. iz V., M. M., G. I., D. R. i L. N., svi iz L., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tuženice Lj. M. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 28. lipnja 1990. poslovni broj Gž-2311/ 90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 27. veljače 1990. poslovni broj P-1314/89-56 u sjednici održanoj dana 16. travnja 1991.,

p r e s u d i o je:

Revizija tuženice Lj. M. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Prvostepenom presudom Općinskog suda Vinkovci od 27. veljače 1990. godine posl. br. P-1314/89-56, suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj M. M. iz L., na temelju građenja suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 420 k.o. L., i to k.č.br. 378 kuća u selu sa 2147 m[2] , upisanih u 1/4 dijela na imenu I-tužene M. Lj. iz L., i 3/4 dijela na imenu M. J. iz L., što su tuženi dužni priznati pa se ove nekretnine u 1/2 dijela izdvajaju iz ostavinske imovine pok. M. J. iz L..

II. Utvrđuje se da je tužitelj M. M. vlasnik:

- poljoprivrednog traktora "Ursus" tipa C-355 reg. oznake …,

- traktorske prikolice nosivosti 2,7 t, te,

- sijačice za kukuruz SKPT - 4 - OLT,

što su tuženi dužni priznati pa se ove pokretnine izdvajaju iz ostavinske imovine iza pok. M. J. iz L..

III. Tuženi su dužni tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.926,50 dinara, u roku od 15 dana."

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Osijeku od 28. lipnja 1990. godine posl. br. Gž-2311/90-2, odbijena je žalba tuženice M. Lj. (u daljnjem tekstu I-tuženica) i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavila I-tuženica zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju prvotuženice prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br.

4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 27/90 - u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

U odgovoru na reviziju prvotuženice tužitelj ističe da revizija nije dopuštena obzirom na vrijednost predmeta spora koja iznosi 6 konvertibilnih dinara (u tužbi od 11.III.1987. godine vrijednost spora označena iznosom od 60.000 dinara) time da predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju odbaci kao nedopuštenu, a u protivnom odbije kao neosnovanu.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prije svega valja istaći da prigovor tužitelja istaknut u odgovoru na reviziju da revizija prvotuženice nije dopuštena nije osnovan.

Ovo iz razloga što se u ovom predmetu, a povodom podnesene tužbe 11.III.1987. godine, raspravljalo i odlučivalo o nenovčanom tužbenom zahtjevu u imovinsko-pravnom sporu kakav ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a. U takvom sporu za ocjenu dopuštenosti revizije odlučna je vrijednost predmeta spora koja je u ovom slučaju označena po tužitelju u tužbi u iznosu od 60.000 dinara (6 konv. dinara).

Za ocjenu dopuštenosti revizije u ovom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o izmjenama i dopuni ZPP-a ("Službeni list SFRJ" br. 69/82) koja se primjenjuje temeljem odredbi čl. 8. st. 3. Zakona o izmjenama ZPP-a ("Službeni list SFRJ" br. 20/90 i 57/89) te čl. 9. st. 3. Zakona o izmjenama ZPP-a ("Službeni list SFRJ" br. 74/87). Prema navedenoj odredbi revizija nije dopuštena u imovinsko- pravnim sporovima u kojim se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi ne prelazi iznos od 50.000 dinara (5 konv. dinara).

Kako u ovom slučaju vrijednost predmeta spora prelazi 5 konvertibilnih dinara to je revizija prvotuženice dopuštena.

Tvrdnja tužitelja da bi revizija bila dopuštena u ovom slučaju da je vrijednost predmeta spora veća od 6 konv. dinara nema uporišta u odredbama ZPP-a.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud ocjenjuje da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP-a).

Na ostale procesne povrede, bez obzira da li je riječ o onima apsolutno ili relativno bitnog značaja, suglasno odredbi čl. 386. ZPP-a, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na takve povrede određeno i konkretno poziva.

Revidentica u ovom slučaju ne obrazlaže ni jednu od takvih povreda, konkretno je ne naznačuje, dakle, pred nižestepenim sudovima nije ostvarena bitna povreda ZPP-a.

Nije osnovan ni revizioni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrđenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da je rješenjem istog prvostepenog suda od 26.11.1987. godine posl. br. 0-34/87-5, prekinut ostavinski postupak iza pok. M. J. - supruga prvotuženice i oca tužitelja i ostalih tuženika, time da su tužitelj i njegov brat i sestra upućeni na parnicu radi utvrđivanja da je tužitelj vlastitim radom učestvovao u povećanju vrijednosti kuće kao ostavinske imovine kojom je raspolagao oporučitelj,

- da je sporna kuća kupljena 1.III.1974. godine time da je ista kuća renovirana tokom 1974-75. godinu, sredstvima i radom tužitelja, da u vrijeme kad je adaptacija kuće izvršena prvotuženica i njen sada pok. suprug nisu radili ni imali sredstava za adaptaciju kuće no da su mogli jedino fizičkim radom pomagati kod adaptacije kuće,

- da je tužitelj svojim sredstvima uzidao trijem, izgradio šupu, radionicu, šrotaru i kokošinjac te platio izgradnju čardaka, time da je zajedno sa prvotuženicom i ocem izbetonirao i dvorište,

- da je tužitelj ostvarivao sredstva koja su utrošena na adaptaciju kuće i izgradnju dvorišnih objekata radom u inozemstvu time da je novac za radove slao svom ocu, a po dolasku u Jugoslaviju da je vraćao i dugove pok. oca time da je do povećanja vrijednosti sporne nekretnine došlo u vrijeme kad je tužitelj kao potomak ostavioca živio u zajednici sa svojim ocem (ostaviocem),

- da je otac tužitelja bio još vlasnik kč.br. 396 oranica Lj. koja je imala vrijednost od 786,93 konvertibilna dinara time da je ukupna vrijednost imovine pok. M. J. iznosila 4.036,98 konvertibilnih dinara (vrijednost kuće 3.250,05 dinara i vrijednost zemlje 786,93 dinara), dakle da je doprinos tužitelja u povećanju vrijednosti sporne imovine 57,03%,

- da je tužitelj svojim sredstvima kupio traktor, traktorsku prikolicu i sijačicu za kukuruz.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

Ovo iz razloga što pokretnine koje se sastoje od poljoprivrednog traktora "Ursus" TIP C-355 reg. oznake …, traktorske prikolice nosivosti 2,7 tona te sijačice za kukuruz SKPT-4-OLT predstavljaju vlasništvo tužitelja pa ne ulaze u ostavinsku masu iza pok. M. J.. U odnosu na spornu nekretninu valja istaći da su nižestepeni sudovi nakon naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja pravilno ocijenili da su se ispunile pretpostavke propisane odredbom čl. 37. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list SFRJ" br. 42/65, 44/65 i 67/65, te "Narodne novine" br. 52/71 i 47/78 - u daljnjem tekstu: ZON) za izdvajanje iz ostavine onog dijela imovine koji odgovara doprinosu tužitelja kao potomka ostavioca koji je s ostaviocem živio u zajednici, u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.

Činjenične tvrdnje koje je prvotuženica isticala u toku postupka pred nižestepenim sudovima, a koje ponavlja i u reviziji da je upravo prvotuženica pružala pomoć i kućnu njegu tijekom bolesti sada pok. M. J. ne predstavljaju odlučne činjenice za primjenu odredbe čl. 37. ZON.

Obzirom da se u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda nisu ostvarili istaknuti revizioni razlozi to je revizija prvotuženica temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović, v.r.