I Kž-129/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-129/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. V. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika P. C. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2003. godine broj Kv-I-998/02 (K-Us-31/02), u sjednici održanoj 25. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana.

II. Odbacuje se žalba opt. P.C. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, odlučujući o prigovoru protiv optužnice, Županijski sud u Zagrebu, na temelju čl. 275. st. 1. toč. 1. ZKP, pod toč. I., usvojio je prigovore I-opt. S.V. i VII-opt. L.G., dok je i djelomično usvojio prigovore II-opt. Z.V., IV-opt. T.E., VI-opt. I.Ž. i VIII-opt. A.D. te obustavio kazneni postupak protiv I-opt. S.V., II-opt. Z.V., IV-opt. T.E. zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. KZ, a protiv VI-opt. I.Ž., VII-opt. L.G. i VIII-opt. A.D. zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. KZ, opisanih u toč. 1. optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 26. listopada 2002. godine, broj Uk-71/02, time da je, po službenoj dužnosti, obustavio postupak protiv III-opt. T.O. zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. KZ te protiv V-opt. T.P. i IX-opt. P.C. zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. KZ, opisanih pod toč. 1. optužnice.

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 278. st. 1. ZKP, Županijski sud u Zagrebu, pod toč. III. odbio je prigovore VI-opt. T.P., IX-opt. P.C., te u preostalom dijelu prigovore II-opt. Z.V., IV-opt. T.E., VI-opt. I.Ž., VIII-opt. A.D. protiv optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 26. listopada 2002. godine, broj Uk-71/02.

Protiv tog rješenja, u dijelu pod toč. I., žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, s prijedlogom da se isto preinači i odbiju navedeni prigovori te protiv I-IX. optuženika nastavi postupak za kazneno djelo iz čl. 333. st. 1. KZ odnosno kazneno djelo iz čl. 333. st. 3. KZ.

Protiv pobijanog rješenja, u dijelu pod toč. III., žali se opt. P.C., s prijedlogom da se isto preinači i protiv tog optuženika u cijelosti obustavi kazneni postupak. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske u cijelosti je podržao žalbu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, dok je predložio da se žalba IX-opt. P.C. odbije.

Žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta nije osnovana.

Obrazlažući žalbu, žalitelj, u prilog stavu da optuženike treba teretiti i za kaznena djela iz čl. 333. st. 1. odnosno 333. st. 3. KZ, navodi, u bitnom, da je, u konkretnom slučaju, stjecaj između kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. i 3. KZ i čl. 173. st. 2. i 3. KZ moguć jer su optuženici svoju kriminalnu aktivnost usmjerili na nabavu, pripremu, pakiranje, pronalazak kupaca i prodaju opojne droge, kroz dulje vremensko razdoblje, a koja kriminalna aktivnost, sama po sebi zahtijeva organizirano i povezano djelovanje, ostvarujući tako kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ, a koje ne pokriva ukupnu kriminalnu aktivnost optuženika, odnosno okolnost da je kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ počinjeno u sastavu više osoba koje su se udružile ne iscrpljuje svu količinu protupravnosti proizašlu iz djelovanja grupe. Žalitelj smatra da pogrešno drži prvostupanjski sud da ponašanje optuženika očitovano kroz dogovor za činjenje kaznenih djela, angažiranje materijalnih i drugih sredstava i spremnost i odlučnost štititi supočinitelje, a što čini napad na javni red i sigurnost, predstavlja nekažnjivo ponašanje.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju, da se, u konkretnom slučaju, radi samo o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ, a ne o stjecaju ovog djela i kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. KZ odnosno čl. 333. st. 3. KZ.

U slučaju kad je propisana kao kvalifikatorna okolnost da je kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ počinila grupa ljudi koja se udružila radi činjenja tog djela, kao što je ovdje slučaj, onda nije moguć stjecaj ovog kaznenog djela sa kvalificiranom okolnošću s kaznenim djelom udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. i 3. KZ kojim se, također, propisuje da to djelo čini onaj počinitelj koji organizira grupu ljudi ili na drugi način povezuje u zajedničko djelovanje tri ili više osoba koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela. Naime, ako bi se, u konkretnom slučaju, uzelo da je stjecaj moguć, onda bi to značilo da počinitelj dva puta odgovara za istu okolnost da je djelo počinjeno u sastavu grupe.

Žalba IX-opt. P.C. nije dopuštena.

Naime, prema čl. 281. ZKP u svezi čl. 278. st. 1. ZKP, optuženik nema pravo na podnošenje žalbe protiv rješenja kojim je odbijen prigovor optuženika protiv optužnice.

Stoga je žalbu IX-opt. P.C., ne ulazeći u meritum stvari, trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Slijedom izloženog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 25. veljače 2003. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.