Legislator Case Law & Legislation
Gzz-252/2003-2 AI generated

Supreme Court quashes lower court decision for failure to determine compensation valuation date under expropriation law.

Case Number Gzz-252/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the request for legal protection and quashed the lower court's decision regarding the expropriation compensation dispute. The lower court had rejected the claim because it found that paying the calculated interest on the compensation would disrupt the city's budget, citing the general interest of the state. However, the Supreme Court ruled that the lower court failed to establish whether the compensation amount was based on the market value at the time of expropriation or at the time of the compensation decision, a fact essential to determining if the budget disruption was legally justified. Consequently, the case was remanded to the lower court for a new trial to ascertain these missing factual elements.

Legislator headnote

AI generated

čl. 25. toč. 8. ZI; čl. 266. st. 1. ZOUP; čl. 33. ZI: The court must determine the specific market value date applicable to expropriation compensation before assessing whether payment would cause a budgetary disturbance; without this factual finding, the application of the general interest exception is invalid.

Keywords

AI generated
expropriation compensation market value date budgetary disturbance general interest exception remand for retrial administrative compensation valuation timing

Cited Legislation

AI generated
čl. 25. toč. 8. ZI
godine, u skladu sa odredbom čl. 25. toč. 8. ZI.
čl. 266. st. 1. ZOUP
godine) do dana zatražene isplate je iznosila 26,826.748,31 kn, dakle 1/3 proračuna Grada Siska, nalaze da bi takva isplata dovela do poremećaja, a što je razlog za izvanredno ukidanje rješenja u smislu odredbe čl. 266. st. 1. ZOUP.
čl. 33. ZI
Prema odredbi čl. 33. ZI naknada za izvlaštene nekretnine se određuje u visini tržišne vrijednosti tih nekretnina u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe.
čl. 50. Zakona o upravnim sporovima
čl. 60. Zakona o upravnim sporovima
čl. 395. st. 2. ZPP
Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 79/92 i 77/92) a u svezi s odredbom čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 252/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, mr. sc. Andrije Erakovića, mr. sc. Lucije Čimić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. F. J. i 2. H. J., oboje iz S., zastupanih po punomoćnici M. T.-P., odvjetnici u Z., protiv tužene Republika Hrvatska za Ministarstvo pravosuđa, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi poništenja rješenja tuženika, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 21. kolovoza 2003. godine, broj: G-DO-1074/03 podignutog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku broj P-1/02 od 5. ožujka 2003. godine, u sjednici održanoj dana 13. rujna 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, ukida presuda Županijskog suda u Sisku broj P-1/02 od 5. ožujka 2003. godine u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/99-01/0077, Urbroj: 514-02-03/1-99-2 od 19. srpnja 1999. godine i utoliko predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku broj P-1/02 od 5. ožujka 2003. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/99-01/0077, Ur.broj: 514-02-03/1-99-2 od 19. srpnja 1999. godine te nalaganje tuženiku donošenja novog rješenja kojim se sukladno čl. 266. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku djelomično ukida rješenje Sisačko-moslavačke županije Klasa: UP/I-943-05/94-01/08, Ur.broj: 2176-06-02/98- 10 od 3. lipnja 1998. godine, tako da se tužiteljima za izvlaštene nekretnine umjesto utvrđenja zakonske zatezne kamate na iznos od 11.298,00 kn tekuće od 10. travnja 1989. godine utvrđuje ukupna naknada u iznosu od 3,000.000,00 kn, koju je Grad Sisak dužan tužiteljima u roku od 15 dana po pravomoćnosti tog rješenja isplatiti uz zakonsku zateznu kamatu počev od donošenja tog rješenja. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove spora. Protiv presude Županijskog suda u Sisku broj P-1/02 od 5. ožujka 2003. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/99-01/0077, Ur.broj: 514-02-03/1-99-2 od 19. srpnja 1999. godine državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti, a iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši u tom dijelu ukidanje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje, podredno njeno preinačenje poništenjem rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/99-01/0077, Ur.broj: 514-02-03/1-99-2 od 19. srpnja 1999. godine prihvaćanjem žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Sisačko-moslavačke županije, Ureda za imovinskopravne poslove, Klasa: UP/I-943- 05/94-01/08 od 3. travnja 1999. godine i ostavi na snazi rješenje Ureda za imovinskopravne poslove Sisačko-moslavačke županije Klasa: UP/I-943-05/94-01/08 od 3. lipnja 1998. godine.

Tužena je odgovorila na zahtjev za zaštitu zakonitosti predloživši njegovo odbijanje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Prema stanju spisa predmeta proizlazi:

- da je rješenjem Klasa: 465-07/88-01/99 od 10. travnja 1989. godine eksproprirana nekretnina tužiteljima u odnosu na koju

- da je pravomoćnim rješenjem Klasa: UP/I-943-05/94-01/08, Ur.broj: 2176-06-02/98- 10 od 3. lipnja 1998. godine utvrđena naknada tužiteljima, a koje rješenje

- da je povodom prijedloga Grada Siska za njegovo izvanredno ukidanje ukinuto rješenjem Sisačko-moslavačke županije, Ured za imovinskopravne poslove, Klasa: UP/I-943- 05/94-01/08, Ur.broj: 2176-06-01/99-01 od 9. travnja 1999. godine, potvrđeno rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprava za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/99-01/0077, Ur.broj: 514/02-03/1-99-2 od 19. srpnja 1999. godine, a protiv kojeg rješenja

- da su tužitelji podnijeli tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske dana 23. rujna 1999. godine radi njegovog poništenja, time

- da se rješenjem Us-9458/99 od 16. siječnja 2002. godine Upravni sud Republike Hrvatske oglasio nenadležnim i predmet dostavio Županijskom sudu u Sisku kao nadležnom, a koji sud je prihvatio svoju stvarnu nadležnost i odlučio povodom tužbe tužitelja.

Prema odredbi čl. 46. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 11/02 i 114/01 – dalje: ZI) odredbe tog zakona primjenjuju se na započete postupke eksproprijacije u kojima nije do stupanja na snagu tog zakona donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako to rješenje odnosno odluka budu poništene ili ukinute.

Kako to proizlazi iz prethodno navedenog u odnosu na nekretnine eksproprirane tužiteljima do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju (stupio na snagu 18. veljače 1994. godine) nije bila donesena pravomoćna odluka o određenoj naknadi, zbog čega se na postupak određivanja naknade tužiteljima primjenjuju odredbe tog zakona.

Prema tada važećoj odredbi čl. 25. toč. 7. ZI rješenje o izvlaštenju uz ostalo sadrži i obvezu korisnika izvlaštenja glede naknade za izvlaštenu nekretninu, te obvezu isplate zakonske zatezne kamate.

U smislu citiranih odredbi, zaključiti je da je određivanje naknade za izvlaštene (eksproprirane) nekretnine sastavni dio postupka izvlaštenja, pa i u situaciji kada istim rješenjem nije odlučeno o izvlaštenju i naknadi za izvlaštene nekretnine (a kao što je ovdje slučaj) postupak određivanja naknade se ima smatrati dijelom postupka izvlaštenja, a to znači da se na istog primjenjuju odredbe ZI, uključujući i one o sudskoj zaštiti. Ova je pak u smislu odredbe čl. 21. a) st. 2. u svezi sa odredbom čl. 42. a) ZI osigurana pred županijskim sudom.

Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje: ZPP), a kako se to u zahtjevu za zaštitu zakonitosti pogrešno smatra.

U ovom stadiju postupka i dalje je sporno da li su bile ostvarene pretpostavke za izvanredno ukidanje izvršnog rješenja kojim je određena naknada tužiteljima za izvlaštene nekretnine, u smislu odredbe čl. 266. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 103/96 – dalje: ZOUP). Naime tom odredbom određeno je da se izvršno rješenje može ukinuti ako je to potrebno u cilju otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili u cilju otklanjanja poremećaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u stečena prava. Rješenje se može ukinuti samo djelomično u opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni opći društveni interesi.

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa od 19. srpnja 1999. godine kojim je potvrđeno rješenje Sisačko- moslavačke županije od 9. travnja 1999. godine, a kojim je ukinuto izvršno rješenje o utvrđenoj naknadi za izvlaštene (eksproprirane) nekretnine tužiteljima, a nakon što je ocjenjeno da bi izvršenjem tog rješenja nastupio poremećaj u gospodarstvu Grada Siska. Naime, obzirom na godišnji proračun Grada Siska za 1999. godinu (iznosio 98,615.780,00 kn) te obračunatu kamatu na utvrđenu naknadu za izvlaštene nekretnine (u iznosu od 11.298,00 kn) a koja od dana donošenja rješenja o eksproprijaciji (od 10. travnja 1989. godine) do dana zatražene isplate je iznosila 26,826.748,31 kn, dakle 1/3 proračuna Grada Siska, nalaze da bi takva isplata dovela do poremećaja, a što je razlog za izvanredno ukidanje rješenja u smislu odredbe čl. 266. st. 1. ZOUP.

Prema odredbi čl. 33. ZI naknada za izvlaštene nekretnine se određuje u visini tržišne vrijednosti tih nekretnina u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe.

Nesporno jest da je naknada za izvlaštenu nekretninu tužiteljima određena u iznosu od 11.298,00 kn, na koju je određena zakonska zatezna kamata počev od 10. travnja 1989. godine, u skladu sa odredbom čl. 25. toč. 8. ZI.

No, da bi se moglo ocijeniti da li bi izvršenjem takvog rješenja o naknadi za izvlaštene nekretnine nastupio poremećaj u privredi Grada Siska, dakle da li ima mjesta primjeni odredbe čl. 266. st. 1. ZOUP, nužno je prethodno znati prema kojoj tržišnoj vrijednosti je utvrđena naknada za ove izvlaštene nekretnine. Naime, da li je ta naknada određena u visini tržišne vrijednosti predmetne nekretnine u vrijeme njezinog izvlaštenja (10. travnja 1989. godine) ili pak prema tržišnoj vrijednosti te nekretnine u vrijeme donošenja rješenja o naknadi za izvlaštenu nekretninu (3. lipnja 1998. godine), to za sada iz provedenog postupka nije razvidno, a bez čega nije moguće ni ocijeniti da li je kamata obračunata zakonito, dakle u skladu sa ZI.

Naime, okolnost što je iznos naknade izražen u kunama (11.298,00 kn) sama po sebi ne znači da je taj iznos i utvrđivan prema vrijednosti izvlaštenih nekretnina u vrijeme donošenja rješenja o naknadi (3. lipnja 1998. godine). Izvlaštenje (eksproprijacija) predmetnih nekretnina je izvršeno 1989. godine, dakle u vrijeme kada je tada platežno sredstvo bio dinar, dok je rješenje o naknadi doneseno 1998. godine, a kada je nacionalno platežno sredstvo bila kuna, u kojoj je jedino i bilo moguće izražavati utvrđene novčane iznose koji su trebali biti isplaćeni.

Kako je dakle zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskog suda izostalo utvrđenje činjenica odlučnih za ovaj spor, to je, a temeljem odredbe čl. 50. i 60. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 79/92 i 77/92) a u svezi s odredbom čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. rujna 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.