Rev-2553/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2553/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. H. iz R. K., zastupane po punomoćniku K. J., odvjetniku iz V., protiv tuženice C. o. d.d. Z., Filijale Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 25. ožujka 1999. godine, br. Gž-368/99-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici od 22. listopada 1998. godine, br. P-443/98-31, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 93.545,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 5.000,00 kn na ime tuđe pomoći i njege od 26. prosinca 1993. godine, pa do isplate, te na iznos od 13.330,20 kn na ime izgubljene zarade zakonske zatezne kamate od 14. srpnja 1995. godine, do isplate, te na iznos od 75.000,00 kn na ime nematerijalne štete, počam od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, te joj na ime rente plaćati mjesečno po 215,10 kn počev od 14. srpnja 1995. godine, pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti do svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svake mjesečne rente pa do isplate, počam od 14. srpnja 1995. godine, pa do isplate i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 12.125,68 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U preostalom je dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 207.142,05 kn, tužiteljica odbijena.

Presudom suda drugog stupnja djelomično su uvažene žalbe tužiteljice i tuženika, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja preinačena tako što je tuženici naloženo platiti tužiteljici na ime naknade štete novčani iznos od 120.540,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, te joj na ime rente plaćati mjesečno novčani iznos od 344,20 kn počev od 14. srpnja 1995. godine, pa nadalje dok zato postoje zakonski uvjeti do svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake mjesečne rente, pa do isplate od 14. srpnja 1995. godine, pa do isplate, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 14.400,00 kn sve u roku od 15 dana.

U preostalom je dijelu tužbenog zahtjeva do utuženog iznosa od 299.923,35 kn tužiteljica odbijena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda preinači tako što bi se tužiteljici u cijelosti udovoljilo postavljenom tužbenom zahtjevu i dosudio cjelokupni trošak zajedno i sa troškom revizije, a podredno da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91 i 91/92. – dalje ZPP), sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da nije ostvaren kako istaknuti revizijski razlog, tako niti onaj na kojega ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužiteljica nastradala kada se kretala desnom stranom ceste biciklom koji nije bio osvijetljen, kada je na nju, prešavši na suprotnu kolovoznu traku, a krećući se iz suprotnog smjera neprilagođenom brzinom uvjetima na kolniku, udario osiguranik tuženice.

Ocjenjujući da je odgovoran za nastup štetnog događaja osiguranik tuženice u omjeru od 80%, a da je doprinos tužiteljice nastanku 20% pobijanom je presudom tužiteljici dosuđena naknada za posljedice zadobivenih povreda umanjena za omjer njezine suodgovornosti.

Utvrđeno je da je tužiteljica u ovom štetnom događaju zadobila teške tjelesne povrede i to kontuziju, odnosno nagnječenje prsnog koša, potres mozga, te otvoreni višestruki prijelom lijeve natkoljenice, zbog koje je povrede i operirana. Tako je utvrđeno da je zaostalo smanjenje životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 30% zbog ukočenosti koljena. Cijeneći utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti i posljedice kojima će tužiteljica biti izložena, budući da je povrede zadobila u mladoj životnoj dobi (29 godina), pobijanom su presudom vrednovani na valjani način svi elementi odlučni za dosudu satisfakcije za ovaj oblik obeštećenja, zbog čega je i pravilno odmjerena naknada po ovoj osnovi tužiteljici od 50.000,00 kn.

Kako je utvrđeno da je tužiteljici zbog navedenih povreda tj. prijeloma zaostalo i naruženje srednjeg stupnja zbog prisutnih ožiljaka na nozi i šepanja i po toj je osnovi sud pravilnim odmjerio tužiteljici obeštećenje u visini od 15.000,00 kn. Budući da je tužiteljica trpjela primarni strah u trajanju od 1 do 2 sata, a nakon toga sekundarni strah zbog prisutnosti fizičkih boli i smanjenja životne aktivnosti, te neizvjesnosti ishoda liječenja, pobijanom je presudom u odmjeravanju visine obeštećenja od 10.000,00 kn po ovoj osnovi pravilno su vrednovani oni elementi odlučni za dosudu ovog oblika štete.

Kako je stoga pobijanom presudom pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91 i 73/91 – dalje ZOO), u odmjeravanju nematerijalne štete po osnovama koje se revizijom pobijaju, a onima prije navedenima, to je valjalo u svemu u tom dijelu reviziju tužiteljice kao neosnovanu odbiti.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega povremeno, a sve do srpnja 1995. godine, s time da se ona sastojala u pomoći kod oblačenja, kod praćenja na liječničke kontrole i uopće kretanja. Cijeneći takva utvrđenja, a suprotno reviziji, pobijanom presudom nije na štetu tužiteljice odmjerena visina za troškove tužiteljice s naslova tuđe pomoći i njege u visini od 9.000,00 kn. Kako je visina ove materijalne štete utvrđena na dan prvostupanjskog presuđenja to je, a suprotno reviziji, pobijanom presudom pravilno dosuđena kamata na tako dosuđenu štetu sa tijekom od početka prvostupanjskog presuđenja, pa do isplate.

Kako je pravilno zaključeno u prilog i tužiteljičine suodgovornosti nastupu štetnog događaja u omjeru od 20%, to su pobijanom presudom odmjereni iznosi, a prije navedeni, i pravilno umanjeni za doprinos tužiteljice nastupu štetnog događaja od 20%.

Suprotno reviziji, parnični je trošak pravilno dosuđen tužiteljici, pri čemu je sud isti odmjerio sukladno tužiteljičinom uspjehu u parnici, a pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP, ali je, a što je vidljivo iz obračuna po troškovniku tužiteljice, tužiteljici u cijelosti priznat trošak vještačenja. Utoliko se revizijom bez svake osnove pobija odluka u tom dijelu.

Valjalo je zato u svemu reviziju tužiteljice kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, a pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 18. ožujka 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.