Rev-795/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 795/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Š., koga zastupa S. J., odvjetnik u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, sada nadležno Državno odvjetništvo, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 11. veljače 1997. godine broj Gž-381/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. prosinca 1995. godine broj P-290/94-18, u sjednici održanoj dana 9. prosinca 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Požegi od 11. veljače 1997. godine broj Gž-381/96-2 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. prosinca 1995. godine broj P-290/94-18 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda tuženica je obvezana platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 122.215,00 kn zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i tužbu odbaci ili da te presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na reviziju poričući njezine navode, predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu stoga što je njegov automobil oduzela vojna policija 1992. godine, a koji automobil mu nije vraćen. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik automobila "Audi 80 Qvatro 16V", da je taj automobil oduzela vojna policija kada je ovaj bio pohranjen kod treće osobe, da je o tome izdana potvrda, te da tužitelju automobil nije vraćen.

Nižestupanjski sudovi su tužiteljev zahtjev za naknadu štete upravljen prema tuženici ocijenili osnovanim, jer smatraju da je ona odgovorna za tu štetu po odredbi čl. 218. Zakona o službi u oružanim snagama, koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske, te čl. 185. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 3/94).

Budući da je prvostupanjski sud utvrdio visinu štete u iznosu od 122.215,75 kn, tuženicu je obvezao da tu štetu plati, što je prihvatio drugostupanjski sud, kao što je već spomenuto.

Tuženica je u reviziji prigovorila da je riječ o ratnoj šteti, za koju ona ne odgovara.

U dosadašnjem postupku je utvrđeno da je vojna policija oduzela tužiteljevo vozilo za potrebe Hrvatske vojske 18. svibnja 1992. godine (potvrda list 11), koje tužitelju nije vraćeno. U ovom predmetu je sporno da li je tuženica dužna naknaditi štetu koja je tužitelju na taj način nastala.

Po odredbi čl. 13. tada važećega Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 74/93 – pročišćeni tekst) građani imaju materijalnu obvezu davanja vozila i drugih sredstava oružanim snagama, a po odredbi čl. 20. toč. 9. istoga Zakona Vlada Republike Hrvatske donosi propise o izvršavanju obveze davanja materijalnih sredstava za potrebe obrane.

Odredbom čl. 196. st. 2. toga Zakona određeno je da propisi donijeti u skladu s odredbama Zakona o općenarodnoj obrani ("Narodne novine", broj 27/84, 33/89 i 47/90) ostaju na snazi do donošenja propisa koje treba donijeti Vlada Republike Hrvatske ukoliko su u skladu s odredbama tog Zakona.

Vlada Republike Hrvatske nije donijela propise o izvršavanju obveze davanja sredstava za potrebe obrane, pa se ima primijeniti Uredba o izvršavanju obveza davanja materijalnih sredstava za potrebe općenarodne obrane ("Narodne novine", broj 39/84) kao propis koji je ostao na snazi.

Po odredbi čl. 7. spomenute Uredbe pripada naknada onome kome je nestalo uzeto materijalno sredstvo.

Nižestupanjski sudovi su spor raspravili primjenom odredbi čl. 218. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 53/91), te prihvatili tužbeni zahtjev. U ovom predmetu bio je prekinut postupak po odredbi čl. 184a) st. 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 112/99), koji je nastavljen na temelju Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03), pa se obzirom na odredbu čl. 3. st. 2. toga Zakona treba ocijeniti da li su ispunjeni uvjeti za pretpostavku da se ovdje radi o ratnoj šteti, za koju tuženica ne odgovara (čl. 2. spomenutoga Zakona), i u kojem smislu ona prigovara u ovom postupku.

Naime, prema čl. 3. st. 2. toga Zakona, pretpostavlja se da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjenja u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, ali oštećenik može dokazivati suprotno.

Iz navedenih razloga trebalo je reviziju tuženice kao osnovanu prihvatiti i ukinuti presude nižestupanjskih sudova te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99).

U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi sve odlučne činjenice u ovom sporu o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 9. prosinca 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.