Gzp-1427/2009-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1427/09-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja Z. Č. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 25. rujna 2009., dana 14. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem IVP-887/09 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Z. Č., u iznosu od 14.000,00 kn (slovima:četrnaesttisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 11. kolovoza 2009. podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu koja se u smislu odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09 - dalje: ZS) ima smatrati zahtjevom za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a koju je Ustavni sud Republike Hrvatske 25. rujna 2009. proslijedio stvarno nadležnom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Predlagatelj u zahtjevu tvrdi da mu je dugim trajanjem postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem IVP-1051/06. i Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Gž-424/09. povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj IVP-887/09 (ranije poslovni broj IVP-905/93, IVP-907/98 i IVP-1051/06), očitovanja Općinskog suda u Splitu od 10. travnja 2009. i 22. travnja 2009., provjerom u pisarnici Županijskog suda u Splitu i provjerom u pisarnici Općinskog suda u Splitu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01.-pročišćeni tekst broj-55/01.):

-postupak je pokrenut 14. prosinca 1993. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom tužitelja Z. Č. (u ovom postupku predlagatelja) protiv tuženika „D.“ d.d. iz , S., radi isplate razlike plaće,

-do 6. studenoga 1997. u postupku su poduzete slijedeće radnje: održana su ročišta 14. prosinca 1993., 1. veljače 1994., 3. ožujka 1994., 10. svibnja 1994., 6. srpnja 1994., 11. listopada 1994., 7. prosinca 1994., 8. veljače 1995., 12. travnja 1995., 23. svibnja 1995., 4. srpnja 1995., 20. rujna 1995., 22. listopada 1996., 18. veljače 1997., 5. ožujka 1997., 22. svibnja 1997., 26. lipnja 1997. i 3. srpnja 1997. na kojima je sud pripojio predmetnu tužbu i tužbe još 23 tužitelja spisu poslovni broj IVP-898/93 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, nakon provedenog dokazivanja zaključena glavna rasprava i donesena presuda 3. srpnja 1997. poslovni broj IVP- 905/93 kojom je djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tuženika D.-Robna kuća D. protiv presude (8. listopada 1997.) i žalbe tužitelja (9. listopada 1997.) spis je dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Splitu,

-Županijski sud u Splitu je presudom poslovni broj Gž-2099/97 od 13. ožujka 1998. odbio žalbe I-XV-tužitelja i XVIII-XXII-tužitelja i djelomično žalbu XVI-i XVII-tužiteljica kao neosnovane i potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev navedenih tužitelja u odnosu na II-tuženika za isplatu razlike plaće preko iznosa dosuđenih prvostupanjskom presudom za razdoblje do 31. prosinca 1995. dok je rješenjem istog broja prekinuo postupak u odnosu na I-tuženika i ukinuo pobijanu presudu u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev prema II-tuženiku, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev XVI- i XVII- tužitelja prema II-tuženiku za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja do 30. travnja 1996. preko iznosa od po 690,00 kuna mjesečno i u dijelu odluke o troškovima postupka, te je u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje,

-povodom revizije tužitelja protiv drugostupanjske presude od 10. srpnja 1998. spis je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem poslovni broj Rev- 3050/1998-2 od 14. studenoga 1998. revizije tužitelja djelomično prihvatio i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu od 13. ožujka 1998. broj Gž-2099/97 i presudu Općinskog suda u Splitu od 3. srpnja 1997. broj P-905/93 u dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u odnosu na II-tuženika D. d.d. S. te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok je revizija u preostalom dijelu odbačena kao nedopuštena, spis je vraćen sudu prvog stupnja 15. siječnja 2001.,

-na ročištu 21. svibnja 2002. pročitano je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je punomoćniku tužitelja odredio rok od 15 dana radi očitovanja i predlaganja eventualnih dokaza, da će se od Trgovačkog suda u Splitu zatražiti podaci o brisanju I-tuženika iz sudskog registra odnosno o prestanku postojanja,

-na ročištu 1. srpnja 2002. utvrđeno je da je 22. svibnja 2002. zaprimljen podnesak tuženika kojim obavještava sud o radnicima kojima je prestao radni odnos kod tuženika, punomoćnik tužitelja predao je neposredno pred ročište podnesak od 1. srpnja 2002., nakon očitovanja stranaka ročište je odgođeno,

-na ročištu 30. kolovoza 2002. utvrđeno je da je 12. kolovoza 2002. zaprimljen podnesak tuženika kojim ističe prigovor zastare, poremećaj u poslovanju, prigovor da je predmetni spor riješen nagodbom i prigovor presuđene stvari, nakon očitovanja stranaka, sud je naložio tužiteljima u roku od 8 dana dostaviti zapisnike s ročišta održanih pred sudom u kojima su saslušani direktori I i II-tuženika čemu su tužitelji udovoljili podneskom od 10. rujna 2002.,

-na ročištu 7. listopada 2002. nakon očitovanja stranaka sud je donio rješenje kojim će izvanraspravno pregledati spise na okolnost prigovora litispendencije,

-na ročištu 5. studenoga 2002. tuženik je predložio saslušanje svjedoka čemu su se tužitelji usprotivili jer su u spis dostavljeni iskazi svjedoka, sud je donio rješenje da će se ponovno zatražiti i izvanraspravno pregledati spisi na okolnost prigovora litispendencije i presuđene stvari i pozvati predloženi svjedok,

-na ročištu 5. prosinca 2002. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika utvrđeno je da nije pristupio pozvani svjedok, ročište je odgođeno radi pozivanja predloženog svjedoka,

-na ročištu 17. siječnja 2003. saslušan je svjedok D. M. te je određeno da će se ponovno zatražiti od Trgovačkog suda u Splitu dostava izvatka iz registra za tuženika,

-ročište zakazano za 4. ožujka 2003. odgođeno je zbog spriječenosti raspravnog suca dok je na ročištu 25. ožujka 2003. nakon očitovanja stranaka i raspravljanja tužiteljima naloženo u roku od 15 dana dostaviti preslike radnih knjižica,

-na ročištu 23. svibnja 2003. punomoćnik tužitelja predao je u spis radne knjižice pojedinih tužitelja i predložio donošenje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine tužitelja, nakon očitovanja stranaka, sud je donio rješenje kojim će se iz spisa izdvojiti određeni spisi, na okolnost visine tužbenog zahtjeva XVI-i XVII-tužitelja određeno je izvođenje dokaza dopunskim financijskim vještačenjem, tužiteljima koji nisu dostavili radne knjižice naloženo je dostaviti iste u roku od 8 dana,

-na ročištu 11. srpnja 2003. utvrđeno je da je 27. lipnja 2003. zaprimljen podnesak tužitelja koji je uručen tuženiku, stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, tuženik je predao u spis odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-4135/00 za koju su tužitelji naveli da nije u vezi s predmetom spora, XVI- i XVII-tužiteljicama je naloženo u roku od 8 dan uplatiti predujam za troškove vještačenja, tužitelju je naloženo dostaviti u spis broj predmeta pod kojim je vođena parnica po tužbi tužitelja Z. Č.,

-na ročištu 9. rujna 2003. tužitelju Z. Č. naloženo je dostaviti broj spisa pod kojim se vodi njegova tužba radi istaknutog prigovora litispendencije,

-na ročištu 7. listopada 2003. nakon provedenog dokazivanja čitanjem spisa glavna rasprava je zaključena, presudom poslovni broj IVP-907/98 od 7. listopada 2003. djelomično je prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, presuda je otpremljena strankama 2. studenoga 2004.,

-protiv navedene presude tuženik D. d.d. S. podnio je žalbu 8. studenoga 2004. dok su tužitelji podnijeli žalbu 16. studenoga 2004. koju je sud rješenjem poslovni broj P-907/98 od 29. studenoga 2004. odbacio kao nepravovremenu, protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli žalbu 12. siječnja 2005.,

-Županijski sud u Splitu je dopisom broj Gž-382/05 od 17. studenoga 2005. vratio spis sudu prvog stupnja radi ustanovljenja točnog datuma predaje brzojavi pošti kojim je izjavljena žalba protiv presude od 7. listopada 2003.,

-na ročištu 24. siječnja 2006. punomoćnik tužitelja naveo je da je žalbu izjavio putem telegrama koji je uputio pošti te je spis s dopisom od 24. veljače 2006. ponovno upućen Županijskom sudu u Splitu koji je rješenjem broj Gž-1240/06 od 20. srpnja 2006. prihvatio žalbe stranaka, ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu od 7. listopada 2003. pod brojem IVP-907/98 i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je rješenjem istog datuma ukinuo rješenje Općinskog suda u Splitu od 29. studenoga 2004. pod brojem IVP-907/98, spis je s odlukom vraćen sudu prvog stupnja 10. studenoga 2006.,

-na ročištu 29. siječnja 2007. pročitana je odluka drugostupanjskog suda, utvrđeno je da je 23. siječnja 2007. zaprimljen podnesak tužitelja kojim su uredili tužbeni zahtjev, nakon očitovanja strankama je određen rok od 30 dana radi mirnog rješenja spora,

-na ročištu 22. svibnja 2007. punomoćnik tuženika predao je u spis podnesak sa odlukama Županijskog suda u Splitu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske na okolnosti primjene članka 10. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima i članka 452. Zakona o obveznim odnosima, punomoćnik tužitelja očitovao se na podnesak smatrajući iznesene navode neosnovanim i predložio saslušanje svjedoka R. B. L. od kojeg je dokaznog prijedloga odustao na ročištu 2. srpnja 2007., nakon očitovanja stranaka sud je odredio saslušanje svjedoka R. B. L. i dopunsko saslušanje D. M.,

-na ročištu 11. rujna 2007. utvrđeno je da nisu pristupili pozvani svjedoci nakon očitovanja strankama je određen rok od 30 dana radi pokušaja mirnog rješenja spora,

-na ročištu 15. listopada 2007. nakon provedenog dokazivanja čitanjem spisa glavna rasprava je zaključena, ročište za objavu presude zakazano je za 30. listopada 2007. koje nije održano već je rješenjem od 30. listopada 2007. glavna rasprava ponovno otvorena,

-na ročištu 28. travnja 2008. strankama je određen rok od 15 dana radi pokušaja mirnog rješenja spora,

-na ročištu 20. svibnja 2008. nakon provedenog dokazivanja čitanjem spisa glavna rasprava je zaključena, ročište za objavu presude zakazano je za 3. lipnja 2008. na kojem je donesena i objavljena presuda poslovni broj IVP-1051/06 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja,

-povodom žalbe tuženice D. d.d. protiv presude (19. veljače 2009.) spis je dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Splitu koji je rješenjem poslovni broj Gž-424/09 od 17. rujna 2009. ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj IVP-1051/06 od 3. lipnja 2008. kao i odluku o troškovima postupka i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

-u daljnjem tijeku postupka predmet se nastavio voditi pod poslovnim brojem IVP- 887/09, održana su ročišta 26. siječnja 2010., 25. veljače 2010. i 25. ožujka 2010.,

-do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja predmet nije riješen. Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njihovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 14. prosinca 1993. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak i 14/02.) i traje do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja, obzirom da je postupak još uvijek u tijeku, 14. travnja 2010., što pak ukupno iznosi 12 (dvanaest) godina, 6 (šest) mjeseci i 8 (osam) dana.

Analizirajući do sada provedeni postupak, zaključak je ovog suda da nadležni sudovi u utvrđenom pravno relevantnom razdoblju, nisu postupali ažurno i učinkovito. Usprkos tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao brojne procesne aktivnosti usmjerene prema okončanju postupka (zakazao dvadeset i tri ročišta, proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje, dopune vještačenja, izvršio uvid u opsežnu dokumentaciju priležeću spisu) dakle, kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe potrebne radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu predlagatelja te tri puta meritorno odlučio o pravima predlagatelja, vođenje predmetnog postupka u dvanaestogodišnjem trajanju, nema karakter učinkovito i ažurno vođenog postupka. Naime, upravo veći broj provedenih ročišta ukazuju da sud nije dovoljno nastojao koncentrirati glavnu raspravu (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 dalje: ZPP) na što manje ročišta te time ubrzati postupak. Tim više što je u konkretnom slučaju riječ o radnom sporu za kojeg je odredbom članka 434. stavkom 1. ZPP-a, koja odredba je bila na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, određeno da je sud pri određivanju rokova i ročišta, uvijek dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova. Osim navedenog na neučinkovitost ukazuje činjenica da su prvostupanjske presude rješenjima višeg suda uslijed nezakonitosti ukinute, tako da se postupak i nakon više od šesnaest godina vodi pred sudom prvog stupnja.

S obzirom na predmet spora (isplata razlike plaće, regresa za godišnji odmor) i izvedene dokaze (financijsko vještačenje, uvid u dokumentaciju priloženu spisu) riječ je o predmetu koji je u znatnoj mjeri činjenično složen jer se raspravljalo o tužbenim zahtjevima većeg broja tužitelja, a radi utvrđenja činjeničnog stanja bilo je potrebno poduzimati brojne već opisane radnje dok procesnoj složenosti doprinosi činjenica sudjelovanja većeg broja osoba na strani tužitelja i tuženika što, međutim, ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Predlagatelj, kao tužitelj, svojim procesnim držanjem u parnici, koja je od posebnog značenja za predlagatelja jer je riječ o radnom sporu, prema ocjeni ovog suda u izvjesnoj mjeri doprinio duljini trajanja sudskog postupka time što je u više navrata predlagao odgodu ročišta radi pokušaja mirnog rješenja spora sklapanjem nagodbe koja nije uspjela. Tako utvrđeni doprinos, obzirom na dugotrajnost postupka, nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva, ali u određenoj mjeri utječe na visinu pravične novčane naknade koja pripada predlagatelju.

Slijedom svega navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka, za kojeg je predviđena hitnost u postupanju u ukupno dvanaestogodišnjem trajanju, imajući na umu neučinkovito postupanje suda, unatoč složenosti postupka i doprinosa predlagatelja, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je predlagateljima odmjerio u iznosu od 14.000,00 kuna, imajući na umu relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. svibnja 2010.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.