I Kž-412/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 412/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Damira Kosa, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. H., zbog kaznenog djela davanja mita, iz čl. 348. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika (Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kus-42/06-38 od 13. veljače 2007., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika (Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zagrebu proglasio krivom S. H., zbog kaznenog djela davanja mita, iz čl. 348. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 11/97, 27/98, 129/00, 50/01, 105/04, 84/05, u daljnjem tekstu KZ), prema kojoj je primijenio uvjetnu osudu tako da joj je izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, te odredio da se ona neće izvršiti ukoliko optuženica u vrijeme od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 80. st. 1. KZ-a sud je optuženici izrekao sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to iznosa od 50 kn.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženicu u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. istog Zakona.

I Kž 412/07-3

Protiv ove presude podnio je žalbu Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se optuženici izreče stroža kaznenopravna sankcija.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-799/07, od 4. svibnja 2007., predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika i na u njoj predloženi način preinači pobijana presuda, a kod tog prijedloga ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš, koji je bio nazočan sjednici vijeća.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da sud prvog stupnja nije pravilno vrednovao društvenu opasnost ponašanja optuženice koju je procjenjivao samo kroz novčani iznos koji je nudila djelatnicima policije zanemarivši da takva ponašanja izazivaju trajno nepovjerenje građana u rad institucija državne vlasti, a optuženica je svojim ponašanjem kritične zgode htjela dokazati da se svaka situacija, koja zahtijeva reakciju društva, može izbjeći davanjem novca.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio težinu kaznenog djela koje je optuženica počinila i pravilno vrednovao sve druge utvrđene okolnosti, koje prema odredbi čl. 56. KZ-a utječu na izbor vrste i mjere kazne.

Činjenica je da je optuženica rođena ... godine i da je u vrijeme događaja bila stara … godina. Do tada ona nikada nije dolazila u sukob sa zakonom iz čega pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je inkriminirani postupak optuženice izdvojeni eksces u njezinom inače urednom ponašanju, usklađenom sa normama propisanim kako u kaznenom, tako i prekršajnom pravu.

Točno je da je sud, obrazlažući odluku o kazni, naveo da okolnosti počinjenog djela "u određenom smislu odudaraju od prosjeka koji se viđa kod takvih djela", ali državni odvjetnik, tvrdeći da ova okolnost nije pravilno i dovoljno cijenjena, izdvaja taj navod suda iz cijelog konteksta u kojem je naveden, a iz kojeg proizlazi da sud ocjenjuje da se radi o "ispod prosječnoj jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenih dobara".

Iz činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je optuženica, koja je inače bila besprijekornog ponašanja, u panici pokušala pod svaku cijenu izbjeći da bude osramoćena u okolini u kojoj živi, a pogotovo pred svoje troje punoljetne djece, pa je u takvoj psihičkoj situaciji ponudila djelatnicima policije očigledno sav novac koji je uza se imala, a radilo se o 50,00 kn.

Prema takvoj osobi, koja je u jednoj izuzetnoj životnoj situaciji poduzela radnje zbog kojih je proglašena krivom i ovaj sud smatra da će svrha kažnjavanja biti postignuta i samom

I Kž 412/07-3

prijetnjom kazne u trajanju od pet mjeseci, radi čega je ocijenjeno da je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

Iz svih naprijed navedenih razloga valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 23. siječnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.