Rev-1111/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1111/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz Š. koga zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik iz Š., protiv tužene B.-B. P. ž. S. iz L., koju zastupa punomoćnik M. B., odvj. iz Š., radi utvrđenja i ustupa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 2. prosinca 1991. br. Gž-814/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 27. lipnja 1991. br. P-1921/88-31 u sjednici održanoj dana 7. listopada 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužene da joj se dosudi trošak odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 27. lipnja 1991 godine broj P-1921/88-31 suđeno je:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine kat. oz. čest. zem. 2125/3 čija granica prema nekretninama tužiteljice kat. oz. čest. zem. 2125/1 i 2125/2, sve stare izmjere za k.o. J., ide linijom A-B-C-D-E-F-G-H-I-J nacrta vještaka mjernika M. B. od 6. svibnja 1991. godine, koja skica je sastavni dio ove presude.

2. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan pa se kao takav odbija.

3. Dužan je tužitelj platiti tuženoj parnični trošak u ukupnom iznosu od 11.300,00 dinara u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Šibeniku od 2. prosinca 1991. godine Gž-814/91 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom dijelu (točka II izreke) potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1921/88 od 27. lipnja 1991. godine dok je utvrđeno da navedena prvostepena presuda u nepobijanom dijelu (točka I i III izreke) ostaje neizmijenjena.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelja tužena je predložila da se revizija odbije kao neosnovana a tužitelja obveze da snosi trošak odgovora na reviziju, a Javni tužilac Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su, kako nalazi ovaj revizijski sud nižestepeni sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 2o. Zakona o vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 6/80, 36/90, te "NN" br. 53/91 - dalje: ZOVO), kada je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine kat. čest. zem. 2125/3 čija granica prema nekretninama tužiteljice kat. čest. zem. 2125/1 i 2125/2 sve stare izmjere za k.o. J. ide linijom A-B-C-D-E-F-G-H-I-J nacrta vještaka mjernika M. B. od 6. svibnja 1991. godine, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

U postupku je, naime, utvrđeno da su sve tri navedene nekretnine sa svih strana ograđene kamenim suhozidovima, a nekretnine tužene od nekretnine tužitelja, također, odjeljene suhozidom i velikim kamenom, gomilom, da je tužitelj od ranijeg vlasnika kupio predmetnu k.č. zem. 2125/3, k.o. J. ne dimenzijama i do granične linije kako to navodi tužitelj, već do linije koju navodi tužena, odnosno da je on kupio ono što mu je na terenu pokazano kao nekretnina kat. čest. zem. 2125/3, k.o. J.. U tom je obimu i raniji vlasnik bio vlasnik te nekretnine i posjedovao istu, pa on, kako pravilno zaključuju nižestepeni sudovi nije mogao tužitelju prodati više od onoga što je bilo u njegovom vlasništvu.

Ne mogu se prihvatiti revizijski razlozi kojima tužitelj želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl.385. st. 3. Zakona o parničnom postupku "NN" br. 53/91).

Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl.393. Zakona o parničnom postupku a trošak odgovora na reviziju tuženoj nije dosuđen, jer taj trošak nije bio potreban (čl.155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 7. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin,v.r.