Revt-331/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 331/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. L. iz R., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. i J. d.o.o. u R., protiv tuženika-protutužitelja A. M. iz 1 2

R., zastupanog po punomoćnici A. H., odvjetnici u R., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1776/13-6 od 19. siječnja 2016., kojom je preinačena djelomična presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-899/2012-99 od 10. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2016.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja-protutuženika odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) za utvrđenje da nema pravnog učinka Ugovor o osnivanju tajnog društva od 24. studenoga 2000. koji su potpisali tuženik i tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj), a prvostupanjskom presudom odbijen je i supsidijarni protutužbeni zahtjev za isključenje tužitelja iz tajnog društva osnovanog Ugovorom o osnivanju tajnog društva od 24. studenoga 2000. koji su potpisali tužitelj i tuženik 29. studenoga 2000. Ujedno je prvostupanjskom presudom odlučeno da će se o tužbenom zahtjevu kao i o parničnim troškovima odlučiti naknadno.

Drugostupanjskom presudom preinačena je djelomična presuda prvostupanjskog suda te je suđeno da se utvrđuje kako nema pravnog učinka Ugovor o osnivanju tajnog društva od 24. studenoga 2000. koji su potpisali tuženik i tužitelj 29. studenoga 2000.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju te preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika i u cijelosti potvrdi djelomičnu presudu prvostupanjskog suda.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, a podredno da se odbije kao neosnovana.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 497.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) revizija u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn.

U ovoj pravnoj stvari tuženik je podnio protutužbu (list 90 do 94 spisa) u kojoj nije označio vrijednost predmeta spora, a na ročištu održanom 2. ožujka 2006. tuženik je naznačio vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbu u iznosu od 101.000,00 kn (list 102 spisa). Podneskom od 23. lipnja 2006. tuženik je označio vrijednost predmeta spora po protutužbi u iznosu od 500.000,00 kn (list 113 do 115 spisa).

Dakle, radi se o protutužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu te je sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tuženik naznačio u protutužbi. Obzirom da tuženik nije označio vrijednost predmeta spora u protutužbi, već neposredno iza toga na ročištu održanom 2. ožujka 2006. i to u iznosu od 101.000,00 kn treba uzeti da je mjerodavna tako navedena vrijednost predmeta spora obzirom da kasnija izmjena vrijednosti predmeta spora u podnesku od 23. lipnja 2006. se ne može uzeti u obzir jer samo sud u smislu odredbe čl. 40. st. 3. i 4. ZPP je ovlašten naknadno utvrđivati vrijednost predmeta spora.

Obzirom na navedeno, relevantna vrijednost predmeta spora protutužbe je u visini od 101.000,00 kn, slijedom čega revizija nije dopuštena jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 500.000,00 kn. Pri tome treba navesti da čak ako bi se kao mjerodavna vrijednost predmeta spora uzeo naknadno navedeni iznos od 500.000,00 kn od strane tuženika u podnesku od 23. lipnja 2006., opet revizija ne bi bila dopuštena jer ni na taj način vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne bi prelazio iznos od 500.000,00 kn.

Stoga je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja kao nedopuštenu valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja pod toč. I.

Tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP obzirom da se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 31. kolovoza 2016.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.