Legislator Case Law & Legislation
Rev-2760/2014-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient value and lack of unified law application arguments.

Case Number Rev-2760/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' appeal against the second-instance judgment regarding co-ownership of a land parcel. The defendants argued that the case involved a significant legal question requiring uniform application of the law, but the court found their arguments insufficiently specific. The court ruled that the appeal was inadmissible because the dispute value was under the statutory threshold and the defendants failed to cite conflicting precedents or demonstrate a genuine need for uniform legal interpretation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. i 2. ZPP; Revizija protiv drugostupanjske presude nije dopuštena ako vrijednost predmeta ne prelazi 200.000 kuna i ako se ne izlože konkretni razlozi za važnost pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava.

Keywords

AI generated
Croatian Civil Procedure Appeal Admissibility Value Threshold Uniform Application of Law Co-ownership Dispute Supreme Court Review Inadmissible Appeal

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2760/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. C. iz Z., i 2. T. F. iz Z., koje zastupa punomoćnica S. M. J., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. J. S., 2. K. S., 3. A. S., 4. M. S., svi iz P., koje zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u R. i 5. Z. Š. iz Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika pod 1. do 4. protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 1377/14-2 od 24. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu broj P - 203/06-35 od 13. listopada 2008., u sjednici održanoj 14. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika pod 1. J. S., 2. K. S., 3. A. S. i 4. M. S. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su isti suvlasnici dijela nekretnine označene kao čest. zem. 7694/1 K.O. P., svaki za ½ dijela, koji dio u naravi predstavlja pristupni put do njihove parcele, te koji je u skici lica mjesta vještaka mjernika od 26. listopada 2007., te 18. siječnja 2008. označen pravcem točaka A-B-C-D, što su tuženici dužni priznati te predati u posjed tužiteljima nakon što istu prethodno vrate u prijašnje stanje, a sve kako je to precizno određeno izrekom pod I prvostupanjske presude. Odlukom o troškovima postupka obvezani su tuženici naknaditi tužiteljima iznos od 22.845,98 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika pod 1. J. S., 2. K. S., 3. A. S. i 4. M. S. i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženici pod 1. J. S., 2. K. S., 3. A. S. i 4. M. S. su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP). Predlažu da revizijski sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

- ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

- ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

- ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

Prema st. 2. i 3. citirane odredbe ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlog zbog kojeg revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 101.000,00 kn. pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona).

U navedenom nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a istu valjalo odbaciti. S druge strane, navodeći da odluka u sporu ovisi o materijalnopravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, osobito stoga što o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja i tumačenja zakonskih odredbi, tuženici izjavljuju reviziju i temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a postavljajući pitanje: "Mogu li upisani zemljišnoknjižni suvlasnici određene nekretnine biti istovremeno presudom utvrđeni kao vlasnici točno određenog, faktično opisanog dijela iste nekretnine, a koje utvrđenje suda proizlazi iz utvrđenja o provedenoj djelomičnoj diobi (ugovora – pravnog posla) te nekretnine, posljedica koje je samo uspostava posebnog, faktično označenog dijela kao puta na istoj, a bez upisa takvog prava u zemljišnu knjigu?

Navedenim revidenti u reviziji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe mogućnost različite prakse drugostupanjskih sudova, dok se određeno ne ukazuje na konkretne presude pojedinih županijskih sudova koje se međusobno u svojem pravnom shvaćanju razilaze, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Isto tako, da bi se postavljeno pravno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da se zbog toga što revidenti imaju različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci može očekivati i različita praksa drugostupanjskih sudova o određenom pravnom pitanju.

Slijedom izloženog, kako u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelji smatraju da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 14. siječnja 2015.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.