Revr-1612/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1612/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. Č. iz L., OIB: …, zastupane po N. I., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. & O. j.t.d. u D., protiv tuženika H. – d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po S. M., dipl. pravniku zaposlenom kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-2053/13-2 od 8. travnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-183/13- 19 od 2. listopada 2013., u sjednici održanoj 29. rujna 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

U uvodu navedenom drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog joj odlukom tuženika od 1. 10. 2012. i da se naloži tuženiku vratiti ju na rad.

Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine nižestupanjske presude, "s nužnim uputama sudovima za daljnje postupanje".

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Pobijana presuda ispitana je samo u granicama razloga zbog kojih je revizija izjavljena, sukladno odredbi čl. 392a. st. 1. ZPP-a te je utvrđeno da ti razlozi ne postoje.

Tužiteljica, koja je bila zaposlena kod tuženika na poslovima radnog mjesta operater 2, u ovoj parnici ostvaruje zaštitu prava iz radnog odnosa zahtijevajući da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu dan joj odlukom tuženika od 1. 10. 2012. i da se naloži tuženiku vratiti ju na rad.

Tužiteljici je dan izvanredni otkaz ugovora o radu s obrazloženjem da je temeljem nalaza inspektora tuženika od 24. rujna 2012. danog nakon cjelovite nenajavljene redovite kontrole poslovanja poštanskog ureda L., obavljene 17. rujna 2012., utvrđeno da je u kasi zatečeno 110 Eura čiji otkup, protivno internim pravilima tuženika, nije preveden kroz aplikaciju, da je u kasi uz papirnate novčanice zatečena najlonska vrećica sa raznim vrstama kovanica na kojima je pisalo 570,00 kn, a koje kovanice protivno internim pravilima tuženika nisu bile razdvajane i sortirane po apoenima, da je tužiteljica samoinicijativno izjavila da je u kasi imala manjak od 15.000,00 kn, jer da je taj iznos posudila pismonoši C. B., da je naknadno utvrđeno da nikakav iznos tužiteljica nije posudila pismonoši, da je kontrolom tužiteljici utvrđen manjak u iznosu od 13.429,99 kn s time da je tužiteljica tijekom trajanja kontrole u kasu stavila iznos od 13.000,00 kn, da je 6. kolovoza 2012. radni dan okončala prema stanju kase u minusu od 32,96 kn, što je pri pravilnom propisanom poslovanju nemoguće, da je pri obavljanju mjenjačkih poslova tvrđen veliki broj storno potvrda o otkupu bez obrazloženja i tragova da bi transakcije naknadno bile provedene, i da tužiteljica knjigu žigova nije vodila sukladno odredbama čl. 203. st. 15. Uputa za obavljanje poštarskih usluga te da iz navedenog proizlazi da je počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa utvrđene čl. 66. st. .1, 3., 4. i 6. Pravilnika o radu na način da je nesavjesno obavljala poslove i radne zadatke, otuđila imovinu društva, zlouporabila položaj i prekoračila dana joj ovlaštenja s ciljem protupravnog pribavljanja imovinske koristi, a koje povrede imaju sva obilježja kaznene odgovornosti i da zbog toga nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje nedopuštenosti otkaza, prvostupanjski sud je utvrdio i zaključio da je tužiteljici odmah prilikom brojenja zatečenog novca utvrđen manjak u iznosu od 13.000,00 kn, da se taj iznos ima smatrati manjkom bez obzira je li tužiteljica naknadno stavila novac u kasu ili je novac bio negdje u kasi, da je u radu tužiteljice utvrđeno niz nepravilnosti jer se tužiteljica nije pridržavala internih propisa tuženika, te da takvo njezino ponašanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je tuženik imao opravdani razlog izvanredno joj otkazati ugovor o radu.

Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je zaključio da je u vezi utvrđenja određenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da nije obrazložio zašto te činjenice smatra istinitima, odnosno na čemu zasniva svoju odluku, no koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373a. ZPP-a drugostupanjski sud je na temelju navoda tužiteljice iznesenih tijekom prvostupanjskoga postupka, navoda njene žalbe, te njenog stranačkog iskaza zaključio da tužiteljica ne osporava da je prilikom predmetne kontrole u njenoj kasi zatečeno 110,00 Eura čiji otkup, protivno internim pravilima tuženika nije provela kroz aplikaciju, da je u kasi zatečena najlonska vrećica sa raznim vrstama kovanica u kojoj se nalazilo 570,00 kn, a koje kovanice, protivno internim pravilima tuženika, nisu bile sortirane po apoenima, da je 6. kolovoza 2012. radni dan okončala prema stanju kase u minusu od 32,96 kn, što nije dopušteno kao i činjenicu da je tužiteljica 14. rujna 2012. zatvorila radno mjesto u 14,47 sati iako joj je radno vrijeme do 15,00 sati do kada poštanski ured treba biti otvoren pa da navedeno postupanje predstavlja neprimjereno, nemarno i neodgovorno ponašanje tužiteljice u izvršavanju radnih zadataka i da kao takvo predstavlja povredu njezinih obveza iz radnog odnosa.

Osim toga, drugostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka I. K. i S. V. i dijela stranačkog iskaza tužiteljice utvrdio da je tijekom vršenja predmetne kontrole prilikom brojenja novca utvrđeno da u kasi nedostaje 13.000,00 kn, da je tijekom istog dana taj novac tužiteljica pribavila i stavila u kasu i time nadomjestila utvrđeni manjak, da je za taj manjak tužiteljica znala, no pokušala ga je prikriti navodeći da je novac posudila svjedoku C. B., zaposlenom kod tuženika na radnom mjestu pismonoše, no na temelju iskaza tog svjedoka drugostupanjski sud je utvrdio da mu tužiteljica nije posudila nikakav novac, već da ga je tijekom vršenja kontrole telefonski nazvala i zamolila da tako kaže, da joj pomogne.

S obzirom na utvrđenje da je tužiteljica znala za manjak kojeg je pokušala prikriti navodeći neistinito da je novac dala pismonoši C. B., drugostupanjski sud je zaključio da je, neovisno o tome što je podmirila utvrđeni manjak pri obavljanju radnih zadataka tužiteljica postupala nesavjesno i nemarno te da, iako po ocjeni suda sama ta povreda radne obveze ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, takav razlog predstavljaju sve počinjene povrede radne obveze u svojoj ukupnosti.

U odnosu na opisanu istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u reviziji se navodi da drugostupanjski sud smatra nespornim "da je u izvršenoj kontroli kase tužiteljice utvrđen manjak od 13.000,00 kn, te da je tijekom dana tužiteljica taj iznos stavila u blagajnu", a da to nije nesporno niti je iz drugostupanjske presude jasno kako je višem sudu ta činjenica nesporna.

Istina da je u dijelu obrazloženja drugostupanjske presude u kojem se navodi koje su činjenice nesporne, u žalbenom stadiju postupka istaknuto da je to između inog i "da je u izvršenoj kontroli kase tužiteljice utvrđen manjak od 13.000,00 kn te da je tijekom dana tužiteljica taj iznos stavila u blagajnu".

Međutim, tu činjenicu drugostupanjski sud je utvrdio na temelju dokaza koji se nalaze u spisu i za takvo utvrđenje iznio je jasne i neproturječne razloge, pa okolnost da je prethodno pogrešno konstatirao da je navedena činjenica nesporna, ne predstavlja nedostatak zbog kojeg se presuda ne može ispitati.

Stoga, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Nedvojbeno je da navedene povrede radne obveze za koje je drugostupanjski sud utvrdio da ih je tužiteljica počinila u svojoj ukupnosti imaju značenje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog koje je, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu na temelju odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 – dalje: ZR), kako je to zaključio drugostupanjski sud.

Prema ocjeni ovoga suda značenje takvog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu ima sama činjenica nastanka manjka kojeg je tužiteljica pokušala opravdati neistinitom tvrdnjom da je novac posudila radniku tuženika C. B., jer je s obzirom na narav poslova koje je obavljala, a koji poslovi podrazumijevaju maksimalno povjerenje tuženika u njezin rad, navedena povreda radne obveze dovela do gubitka nužno potrebnog tuženikovog povjerenja u njezin rad.

Slijedom navedenog proizlazi da ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo ju je odbiti kao neosnovanu

Zagreb, 29. rujna 2015.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.