Rev-3299/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Z A G R E B

Broj: Rev 3299/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.V.B. iz Ž., zastupanog po M.T., odvjetniku iz Ž., protiv tužene "C. -o. " d.d. Z., i HPT - Centra pošta D., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. svibnja 1994. broj Gž-4411/94-2 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. veljače 1994. broj Pn-6269/93, u sjednici održanoj 5. studenog 1997.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 8. veljače 1994. broj Pn-6269/93 suđeno je:

"I. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno plate 109,462.400 HRD sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. veljače 1994. do isplate, po stopama u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate, kao i da mu nadoknade parniči trošak od 9,400.000 HRD, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 38,000.000 HRD sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8.2.1994. do isplate po stopama u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. svibnja 1994. broj Gž-4411/94-2 suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev do iznosa 60,462.400 HRD (u toč. I) kao i u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva (toč. II), sve sa pripadajućom kamatom - potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn- 6269/93 od 8. veljače 1994.

II. Preinačuje se ista presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 60,462.400 HRD do iznosa od 109,462.400 HRD, tj. za iznos od 49,000.000 HRD, sa pripadajućom kamatom, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka i sudi:

Odbija se tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 49,000.000 HRD sa pripadajućom kamatom.

Tuženi su dužni tužitelju naknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 5,320.000 HRD u roku od 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestupanjske presude preinače tako što će se tužitelju dosuditi za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 80.000,00 kn, za pretrpljene fizičke bolove 30.000,00 kn, za naruženost 15.000,00 kn, a za strah 20.000,00 kn, sve sa zateznom kamatom od 8. veljače 1994. do isplate.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visine naknada dosuđenih tužitelju za pretrpljene fizičke bolove, strah, naruženost i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda drugostupanjski sud pravilno primjenio odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), kada je utvrdio da je primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 11.000,00 kn, naknada za strah u iznosu od 4.000,00 kn, naknada za naruženost u iznosu od 13.000,00 kn i naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 30.000,00 kn, a ne u većim iznosima.

Odlučujući o visinama tih naknada i ovaj je revizijski sud uzeo u obzir vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio nakon ozljeđivanja, intenzitet i trajanje straha, kao i stupanj naruženosti, te da se kod tužitelja razvila posttraumatska reaktivna neuroza i da su zadobivene ozljede smanjile tužiteljevu životnu aktivnosti za 25% trajno, a očituje se u reduciranim kretnjama lijevog ramena u jačem stupnju tako da ne može obavljati pranje i češljanje kose, umivanje, oblačenje i svlačenje odjeće, već da to čini s vrlo velikim naporom i da za pojedine radnje mora utrošiti znatno više energije, jer je snaga lijeve ruke oslabljena, a da pojedine radnje od ozljeda ne može obavljati koje su mu predstavljale veliko zadovoljstvo, zatim je uzeo u obzir postotak smanjenja životne aktivnosti (25%), te njegovu životnu dob (tužitelj ozljeđen u životnoj dobi od 81 godinu).

Osim navedenog ovaj je revizijski sud prilikom odmjeravanja visine naknade za neimovinsku štetu tužitelju vodio računa o značenju povrijeđenog dobra, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 5. studenog 1997.

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.