Us I-4869/2024-9 · Upravni sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4869/2024-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon objave presude, 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-224-02/19-01/5189, URBROJ: 511-01-203-24-13 od 19. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/I-224-02/19-01/5189, URBROJ: 511-01- 203-24-13 od 19. srpnja 2024., odbio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo DĆ.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je njegova majka stekla hrvatsko državljanstvo temeljem rješenja tuženika od 19. srpnja 2024., dok je njegov otac strani državljanin. Smatra da ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo te da je tuženik pogrešno utvrdio činjenicu prebivanja odnosno boravka u Republici Hrvatskoj.

3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te potražuje troškove upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Ističe kako je osporenim rješenjem odbijen zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo maloljetnog tužitelja iz razloga jer ne ispunjava pretpostavke za stjecanje propisane odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.). Napominje da se o zahtjevu tužitelja za stjecanje hrvatskog državljanstva, a koji zahtjev je podnesen 20. prosinca 2019., odlučivalo na temelju naprijed navedenog Zakona i da je stoga primijenjen tada važeći propis na temelju kojega nije bilo moguće da maloljetni tužitelj stekne hrvatsko državljanstvo, jer mu je drugi roditelj strani državljanin, a on sam nije imao prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, a niti u njoj živi.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je 14. siječnja 2026., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema podacima spisa proizlazi da je majka tužitelja podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo 20. prosinca 2019., za sebe i svog tada maloljetnog sina ovdje tužitelja na temelju odredbe članka 16. Zakona o državljanstvu. U vrijeme podnošenja zahtjeva na snazi je bio Zakon o hrvatskom državljanstvu - Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15., dalje Zakon/15.

9. Uvidom u spis utvrđeno je da je majka tužitelja primljena u hrvatsko državljanstvo rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/19-01/5189, URBROJ: 511- 01/203-24-11 od 19. srpnja 2024., jer je utvrđeno da udovoljava pretpostavkama za stjecanje hrvatskog državljanstva iz članka 16. stavka 1. Zakona/15. U odnosu na tužitelja koji je u vrijeme odlučivanja o zahtjevu i podnošenja ove tužbe bio maloljetan tuženik je odbio zahtjev pozivom na odredbu članka 13. stavak 1. točka 2. Zakona/15., uz obrazloženje kako dijete ne živi u [adresa].

10. Činjenica da dijete živi u [adresa] jedna je od kumulativnih pretpostavki za stjecanje hrvatskog državljanstva po osnovi iz članka 13. stavka 1. točke 2. Zakona/15. Tom je odredbom, naime, propisano da prirođenjem stječe hrvatsko državljanstvo maloljetno dijete ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, a dijete živi u [adresa] i ima odobren boravak.

10.1. Navedena odredba podrazumijevala je stvarno postojanje veze maloljetnog djeteta s Republikom Hrvatskom putem zbiljskog života u njoj. Prema potvrdi prijave i odjave boravišta i prebivališta, odnosno prijavi promjene adrese (obrazac 8a), koja prileži spisu, proizlazi da je tužitelj prijavo svoje prebivalište/boravište u [adresa] na adresi, Alojzija Stepinca 6, 20. prosinca 2019. (na dan kada je i podnesen zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo), ali da je isti dan tj. 20. prosinca 2019. i odjavljen s navedene adrese prebivališta/boravišta. Tužitelj nije ovome sudu dostavio dokaz kojim bi činjenicu prebivališta/boravišta dokazao drugačije.

11. S obzirom na navedeno tuženik je, dakle, osnovano utvrdio da tužitelj ne ispunjava kumulativnu pretpostavku za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem iz članka 13. točke 2. Zakona/15., a koji Zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva. Neosnovano je stoga pozivanje tužitelja na primjenu Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 102/19., dalje Zakon/19.) i izmijenjenu odredbu članka 13., a koji Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2020., jer je odredbom članka 17. Zakona/19., propisano da će se svi postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit po odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu (»Narodne novine«, br. 53/91., 70/91. – ispravak, 28/92., 113/93. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 4/94., 130/11. i 110/15.).

12. Isto tako nije postojala zapreka da tužitelj ponovno podnese zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, odnosno da sada nakon punoljetnosti i ukoliko se osjeća pripadnikom hrvatskog naroda, podnese zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem odredbe članka 16. Zakona/19.

13. Kako, tužitelj u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.

14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

15. Točkom II izreke odbijen je zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Domagoj Rešetar, Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. U spis