II Kž-125/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 125/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama okrivljenih M. B. i M. R. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 11. veljače 2008. godine, broj Kvu-11/08 (Kus-2/08), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 29. veljače 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaćaju se žalbe okrivljenih M. B. i M. R., preinačuje se pobijano rješenje i pritvor protiv obojice okrivljenika ukida.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv više okrivljenika, zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01), produljen je pritvor protiv okrivljenih M. B. i M. R. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06).

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni M. B. po svom branitelju B. S., odvjetniku iz O. te predlaže ukidanje pritvora. Isti prijedlog ističe i okrivljeni M. R. u svojoj žalbi koju je podnio po svom branitelju V. O., odvjetniku iz N..

Žalbe su osnovane.

Protivno tvrdnjama pobijanog rješenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da u konkretnom slučaju nisu egzistentni razlozi za primjenu mjere pritvora protiv okrivljenih M. B. i M. R. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

II Kž 125/08-3

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio kada je produljivao mjeru pritvora protiv okrivljenika po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, prvostupanjski sud reproducira činjenični opis kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona i čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona (koje se stavlja na teret samo okrivljenom M. R.), te navodi da su, prema rješenju državnih tijela u kojima su zaposleni, okrivljenici udaljeni iz službe do isteka pritvora te potom zaključuje da time što okrivljenici nisu trajno udaljeni iz službe postoje osobite okolnosti da bi na slobodi mogli počiniti istovrsno ili slično djelo. Međutim, ovaj sud smatra da okolnosti koje proizlaze iz podataka u spisu ne opravdavaju zaključak pobijanog rješenja o opasnosti od ponavljanja djela. Naime, istima se stavlja na teret da su djelo počinili 2003. i 2004. godine, a neosuđivane su osobe te u spisu nema podataka o tome da je protiv istih u tijeku drugi kazneni postupak. Stoga se kod takvog stanja stvari, a posebno zbog proteka vremena od inkriminiranog razdoblja, ne može zaključiti da postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenici boravkom na slobodi nastavili s činjenjem sličnih kaznenih djela.

Osim toga, treba imati na umu i odredbu čl. 112. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05, 142/06; 77/07; 107/07), te da su se dosadašnja rješenja o udaljenju okrivljenih M. B. i M. R. iz službe, koja su bila ograničena na trajanje pritvora, odnosila na fazu istrage, pa s obzirom na novu fazu u koju je ušao ovaj postupak, te odredbu st. 3) spomenutog članka, za očekivati je da daljnje udaljenje iz službe ne bude ograničeno trajanjem pritvora budući da je istraga završena i da je isključena primjena st. 2) istog članka. Stoga, navedeno predstavlja dodatni argument za stajalište o izostanku opasnosti od ponavljanja djela.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. veljače 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.