IV Kž-69/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-69/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. L. P. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 7. veljače 2002. godine, broj: Kv-67/02 (Kio-17/02), u sjednici održanoj 23. travnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Puli odbio je zahtjev državnog odvjetnika za provođenje istrage protiv osum. L.P. zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ, činjenično i pravno opisanog u točki 2). istražnog zahtjeva broj: K-DO-1/02 od 23. siječnja 2002. godine, kao neosnovan.

Protiv rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i provede istraga protiv osum. L.P. zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ.

Žalba nije osnovana.

Prema čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oružju (“Narodne novine”, broj 12/01) od 14. veljače 2002. godine, građani su dužni predati oružje čija je nabava, držanje i nošenje zabranjeno, nadležnom tijelu u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog zakona, pa je stoga rok za dobrovoljnu predaju oružja isticao 22. veljače 2002. godine.

Kako je prema činjeničnom opisu kaznenog djela oružje kod osum. L.P. pronađeno i oduzeto u prosincu mjesecu 2001. godine, dakle u okviru naprijed navedenog zakonskog roka za dobrovoljnu predaju oružja, tako bez obzira na činjenicu što osum. L.P. nije sam poduzeo konkretnu radnju u cilju povrata i predaje oružja nadležnom tijelu, ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje kaznenog postupka protiv osumnjičenika, budući da citirana odredba Zakona o oružju predstavlja zapreku za progon sve do isteka roka za dobrovoljnu predaju oružja.

Isto tako, odredba čl. 3. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oružju nije rezervirana isključivo za dobrovoljnu predaju oružja, već se ona odnosi na svaku situaciju u kojoj se unutar zakonskog roka oružje predaje u posjed nadležnom tijelu.

Kako slijedom iznijetog ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje istrage protiv osumnjičenika L.P., a niti se navedenim činjenicama u žalbi ne dovodi u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. travnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

Ana Garačić, v. r.