Rev-1487/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1487/00-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz Z., zastupan po punomoćnicima J. Č., odvjetniku u Z. i I. P., odvjetniku u Z., protiv tuženih: 1/ Lj. T. i 2/ M. D., obje iz Z., zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i uknjižbe, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. studenog 1999. godine, br. Gž 7073/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. veljače 1999. godine, br. P 504/96, u sjednici održanoj 18. listopada 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj A. T. suvlasnik zemljišne čestice br. 2986/992, a koja čestica dolazi upisana u zk.ul.br. 2335 k.o. Granešina, kao i obiteljske stambene zgrade koja je sagrađena na navedenoj zemljišnoj čestici u 91/125 idealnog dijela, a što u naravi predstavlja vlasništvo posebnog dijela koji se sastoji od stana u prizemlju, navedene stambene zgrade, što su tuženice Lj. T. i M. D. dužne priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog suvlasništva u zemljišnim knjigama nadležnog suda, a što će u nedostatka izdavanja iste zamijeniti ova presuda, te su tuženice dužna naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.576,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude prihvaćen kao osnovana, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužene su u odgovoru na reviziju predložile da ista bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je on spram tuženih vlasnik stana u prizemlju obiteljske stambene zgrade, s nalogom da mu tuženice izdaju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasnosti.

Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je vlasnost stana stekao dijelom kupnjom, a dijelom darovanjem od svojih roditelja.

Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja prihvaća i drugostupanjski sud, te podacima u spisu, proizlazi:

- da su vlasnici obiteljske kuće u kojoj se nalazi i sporni stan bili roditelji tužitelja - sada pok. I. T. i Lj. T. (tuženica ad 1/), i to svaki za po 1/2 dijela,

-

- da su roditelji tužitelja sa svojom kćerkom - M. D. (tuženica ad 2/) dana 28. rujna 1984. godine zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim ugovorom su se obvezali da će, nakon njihove smrti, obiteljska kuća, u kojoj se nalazi sporni stan, pripasti u vlasnost za 2/3 dijela, njihove kćeri - drugotuženoj M. T., kao davateljici uzdržavanja,

-

- da je nakon smrti (4. siječnja 1986. godine) I. T. (oca tužitelja), istog temeljem oporuke za cijelo naslijedila supruga Lj. T., tužena ad 1/) glede preostalog dijela njegove imovine, koji nije bio predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. rujna 1984. godine,

-

- da se tužena ad 2/ - Lj. T., Aneksom ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojeg je zaključila sa svojom kćerkom - drugotuženom M. D. dana 5. rujna 1986. godine obvezala da na drugotuženu, poslije svoje smrti prenese u vlasnost i preostali dio njene vlasnosti u obiteljskoj kući,

-

- da je rečeni ugovor o doživotnom uzdržavanju i Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju valjano ovjeren kod suda, sukladno odredbi čl. 122. st. 4. i 5. Zakona o nasljeđivanju,

-

- da tužitelj ne raspolaže valjanom pismenom ispravom temeljem koje bi stekao pravo vlasnosti na stanu u prizemlju navedene zgrade.

Nižestupanjski sudovi su, temeljem izloženih utvrđenja, zaključili da tužitelj nije dokazao da bi po bilo kojem zakonom predviđenom osnovu stekao pravo vlasnosti spornog stana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, na koju revizija upire, jer je suprotno onome što se ističe u reviziji, drugostupanjski sud ocijenio sve relevantne navode istaknute u žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude.

Nižestupanjski sudovi su s razlogom otklonili kao nedokazanu tvrdnju tužitelja da bi tužitelj, temeljem usmenog sporazuma sa svojim roditeljima stekao pravo vlasnosti stana u prizemlju rečene obiteljske zgrade i to za 1/2 dijela temeljem kupnje, a za 1/2 dijela temeljem ugovora o darovanju.

Iz svega izloženog slijedi da se nisu ostvarili razlozi na koje revizija ukazuje.

A kako nema ni povreda procesnog i materijalnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 18. listopada 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.