Rev-1574/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz K., kojeg zastupa punomoćnica S. G. G., odvjetnica iz K., protiv 1. tuženika T. S. iz K., i 2. tužene I. S. iz Z., oboje zastupani po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-3665/11-2 od 7. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-1059/09-59 od 17. ožujka 2011., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2015.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1574/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje da je ugovor o darovanju prividan te na trpljenje i namirenje tuženika da se tužitelj upiše kao vlasnik na navedene nekretnine, mjerodavna bi bila vrijednost predmeta spora koju bi tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP). U ovom parničnom predmetu tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora, već je u smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP postavio alternativni zahtjev u kojem je istakao građanskopravnu ponudu prema tuženicima na način da tuženici mogu izbjeći utvrđenje prividnosti navedenog ugovora o darovanju i trpljenje prijenosa vlasništva ako isplate tužitelju iznos od 10.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1574/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz K., kojeg zastupa punomoćnica S. G. G., odvjetnica iz K., protiv 1. tuženika T. S. iz K., i 2. tužene I. S. iz Z., oboje zastupani po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-3665/11-2 od 7. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-1059/09-59 od 17. ožujka 2011., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2015.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnina od 27. prosinca 2004. godine sklopljen između tužitelja T. M. kao darovatelja i sada pok. N. M. kao daroprimca na osnovu kojeg je pokojna N. M. izvršila upis vlasništva u 1/2 dijela na svoje ime na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 2476 k.o. K., čkbr. 2332/24 kuća, zgrada i dvor sa 621 m2, kuća u … ulici sa 89 m2, zgrada u … ulici sa 56 m2, dvor u … ulici sa 476 m2, ustvari prividni ugovor, jer se radi o kupoprodajnom ugovoru temeljem kojeg je pok. N. M. stekla pravo vlasništva na navedenim nekretninama u 5/14 dijela, što su tuženi T. S. i I. S. kao zakonski i oporučni nasljednici iza pok. N. M. dužni priznati i trpjeti da si tužitelj T. M. na temelju ove presude izvrši prijenos prava vlasništva 2/14 dijela navedenih nekretnina s imena i vlasništva pok. N. M. iz K., na svoje ime i vlasništvo u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana.“
Odbijen je kao neosnovan i alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženi T. S. iz K., i tužena I. S. iz Z., dužni su platiti tužitelju T. M. iz K., kunsku protuvrijednost iznosa od 10.000 EUR-a obračunatu prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno HNB i koji vrijedi na dan plaćanja, pa su na taj iznos dužni platiti zakonsku zateznu kamatu po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, koja se na utuženi novčani iznos računa od dana podnošenja tužbe do konačnog plateža, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
Naloženo je tužitelju da I. tuženiku te II. tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.132,75 kuna
Sud prvog stupnja donio je i rješenje čija izreka glasi:
„I. Prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, smatra se povučenim.
II. Alternativni tužbeni zahtjev postavljen u polaznoj tužbi, smatra se povučenim.“
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati jedan od postavljenih tužbenih zahtjeva, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11 - dalje: ZID ZPP 11), jer je pobijana drugostupanjska presuda donesena nakon 2. lipnja 2011., kada je na snagu stupio ZID ZPP 11, propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. Tužbeni zahtjev u ovom parničnom predmetu odnosi se na utvrđenje da je ugovor o darovanju od 27. prosinca 2004. sklopljen između tužitelja T. M. kao darovatelja i pokojne N. M. kao daroprimca prividan, te da se radi o kupoprodajnom ugovoru, a što su tuženi kao nasljednici iza pok. N. M. dužni priznati i trpjeti da se tužitelju na temelju navedene presude izvrši prijenos prava vlasništva na svoje ime.
S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje da je ugovor o darovanju prividan te na trpljenje i namirenje tuženika da se tužitelj upiše kao vlasnik na navedene nekretnine, mjerodavna bi bila vrijednost predmeta spora koju bi tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP). U ovom parničnom predmetu tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora, već je u smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP postavio alternativni zahtjev u kojem je istakao građanskopravnu ponudu prema tuženicima na način da tuženici mogu izbjeći utvrđenje prividnosti navedenog ugovora o darovanju i trpljenje prijenosa vlasništva ako isplate tužitelju iznos od 10.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti.
Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZPP ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, a tužitelj u tužbi navedene da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. S obzirom da je tužitelj u alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu istakao novčani zahtjev u iznosu od 10.000,00 EUR, što odgovara protuvrijednosti od oko 76.000,00 kn, vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u ovom postupku ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, to revizija tužitelja nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
Tuženik u reviziji navodi da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, a što bi značilo da je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.
Tvrdnja je tuženika u reviziji da je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.
Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:
1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili
2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.
Iz pobijane drugostupanjske presude proizlazi da sud drugoga stupnja nije utvrdio neke druge činjenice koje nije utvrdio i prvostupanjski sud, već je odluka suda drugoga stupnja utemeljena na odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.
Obzirom nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1.-3. ZPP valjalo je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. rujna 2015.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.