Rev-483/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 483/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, pravne osobe za upravljanje vodama iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu u N. Š., S. P. i J. N. u Z., protiv ovršenika N. Ž. iz P., OIB: ..., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1414/2013-2 od 27. prosinca 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-1274/13-2 od 18. lipnja 2013., u sjednici održanoj 31. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1414/2013-2 od 27. prosinca 2013. i rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-1274/13-2 od 18. lipnja 2013. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovrhovoditelja Hrvatskih voda iz Zagreba od 17. lipnja 2013. kao neosnovan.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u cijelosti.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi iz čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 25/13

- dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. stavka 2. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Iz sadržaja revizije proizlazi da ovrhovoditelj postavlja materijalnopravno pitanje koje se odnosi na zastarni rok potraživanja utvrđenog pravomoćnim rješenjem Hrvatskih voda - pravne osobe za upravljanje vodama kao ovršnoj ispravi na kojoj se temelji potraživanje s osnove vodnog doprinosa.

U odnosu na razlog važnosti postavljenog pitanja ovrhovoditelj ukazuje na odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1493/13-2 od 4. listopada 2013.

Predmet ovršnog postupka jest prisilna naplata vodnog doprinosa na temelju ovršne isprave, konačnog i izvršnog rješenja o utvrđenju vodnog doprinosa kojeg su donijele Hrvatske vode.

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za ovrhu ocjenjujući da je ovršni prijedlog podnesen sudu 17. lipnja 2013., a da je uvidom u ovršnu ispravu koju čini ovršno rješenje ovrhovoditelja od 26. ožujka 2007. utvrđeno da je predmetno rješenje postalo izvršno 4. travnja 2007., zbog čega se sukladno odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 43/09) protekom roka od pet godina od dana izvršnosti upravnog rješenja isto ne može prisilno naplaćivati.

Sud drugog stupnja odbio je žalbu ovrhovoditelja i u cijelosti potvrdio rješenje suda prvog stupnja ocjenjujući da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovrhovoditelja za donošenjem rješenja o ovrsi obzirom da je odredbom čl. 70. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva koji je važio u vrijeme kada je doneseno rješenje ovrhovoditelja propisano da se na postupak utvrđenja obveza plaćanja naknada iz Zakona o financiranju vodnog gospodarstva te redovnu i prisilnu naplatu istih primjenjuju odredbe zakona koji reguliraju upravni postupak. Iz navedenih razloga sud drugog stupnja nalazi neosnovanim žalbeni razlog ovrhovoditelja da se u konkretnom slučaju na tražbinu utvrđenu rješenjem ovrhovoditelja primjenjuje zastarni rok od deset godina.

Ovaj sud ocjenjuje pogrešnim pravni pristup nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju u odnosu na pitanje zastare tražbine primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

Prema odredbi čl. 73. st. 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09, 90/11 i 56/13 - dalje: ZFVG) ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Odredbom iz čl. 74. st. 1. ZFVG propisano je da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz st 2. (naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj koje obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga), primjenjuje Opći porezni zakon.

Iz navedene odredbe proizlazi da je u konkretnom slučaju, odlučujući o pitanju je li nastupila zastara iz ovršne isprave-rješenja o utvrđenju vodne naknade koje je donio ovrhovoditelj u okviru svojih javnopravnih ovlaštenja, sud trebao prvenstveno primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13 - dalje: OPZ), odnosno njegove odredbe čl. 94., 95. i 96. kojima je uređeno pitanje porezne zastare, a tek podredno, ako odredbama tog zakona nije uređeno drugačije, na zastaru potraživanja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima (čl. 94. st. 12. OPZ).

Zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku sud prvog stupnja će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku.

Zagreb, 31. svibnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.