Rev-2540/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2540/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice P. K. iz G. D., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u Č., protiv tuženika P. J. iz K., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženoga protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 23. svibnja 1991. br. Gž-1399/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 29. ožujka 1991. br. P-356/91, u sjednici održanoj dana 19. studenog 1991,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom suđeno je:

"I - Brak zaključen dana … godine u D. Općina Č. između tužiteljice P. rođene K. K. iz G. D. rođene … godine u mjestu Š. Općina K. od oca K. N. i majke M. rođene M. i tuženika P. J. iz K. rođenog ... godine u K. Općina Č. od oca P. M. i majke M. rođene K. se razvodi.

II - Tuženik P. J. dužan je doprinositi za uzdržavanje tužiteljice P. K. mjesečno iznos od 1.800,00 dinara počevši od dana 20.II.1991. godine do 29. III.1991. godine, a nadalje 20% od svog neto osobnog dohotka sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to tako da dospjele obroke uzdržavanja plati odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude zajedno sa kamatom koju po eskontnoj stopi utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećanoj za 20% tekućoj od dana dospjelosti svakog pojedinog obroka uzdržavanja do isplate, a dospijevajuće obroke uzdržavanja svakog 1-og a najkasnije do 5-og u mjesecu za tekući mjesec, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

III - Svaka stranka snosi svoje troškove.

IV - Razlika tužbenog zahtjeva do zatraženog iznosa uzdržavanja od 2.000,00 dinara mjesečno odnosno 40% od OD tuženika se odbija."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženi predlaže, da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepena presuda sadrži koncizne razloge iz kojih se vidi da je drugostepeni sud ocijenio sve odlučne žalbene navode pa se zbog toga neosnovano u reviziji tvrdi da drugostepena presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da je zbog toga u postupku kod tog suda učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st.

2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije se ostvario.

Na temelju iskaza stranaka dokazano je da su bračni odnosi stranaka trajno i teško poremećeni i da je zbog toga daljnji bračni život postao nepodnošljiv, te da se bračna zajednica koja je faktično raskinuta više ne može uspostaviti pa je zbog toga materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je brak stranaka razveden temeljem odredbe st. 1. čl. 54. Zakona o braku i porodičnim odnosima.

Tuženi se neosnovano protivi dijelu presude o razvodu pozivom na odredbu st. 2. čl. 54. Zakona o braku i porodičnim odnosima jer nije dokazano da je tužiteljica isključivo skrivila poremećaj bračnih odnosa.

Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za uzdržavanje u postupku su u skladu s odredbom čl. 260. Zakona o braku i porodičnim odnosima ocijenjene kako potrebe za uzdržavanje tužiteljice i njezine materijalne prilike, zdravstveno stanje a utvrđeno je i da se ne može zaposliti.

Isto tako u smislu st. 3. čl. 260. Zakona o braku i porodičnim odnosima uzeti su u obzir svi kriteriji propisani u toj zakonskoj odredbi u odnosu na tuženog koji je obvezan da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice pa je s obzirom na te kriterije materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tuženi obvezan da za uzdržavanje tužiteljice do donošenja prvostepene presude plati mjesečno iznos od 1.800 dinara a nakon toga 20% od svog osobnog dohotka.

Zbog izloženog nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 19. studenog 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.