Legislator Case Law & Legislation
Rev-192/1996-2 AI generated

Supreme Court allows appeal due to contradictory facts and improper application of labor law criteria.

Case Number Rev-192/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the appeal against the second-instance judgment, vacating both lower court decisions and remanding the case for retrial. The lower courts had confirmed a dismissal of a cleaner based on alleged procedural violations and improper application of labor law criteria regarding redundancy. The Court found the first-instance judgment contradictory regarding the employee's compliance with legal provisions and noted that the lower courts failed to comprehensively evaluate all statutory criteria for redundancy, leaving the factual basis incomplete.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; Čl. 395. st. 2. ZPP: An appeal is admissible when a lower court judgment contains contradictory findings of fact or fails to fully evaluate all legally prescribed criteria for a decision, necessitating a retrial to establish the correct application of substantive law.

Keywords

AI generated
contradictory findings of fact improper application of labor law redundancy criteria evaluation remand for retrial procedural violation appeal incomplete factual determination labor dispute standards

Cited Legislation

AI generated
Čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPPO ("Narodne novine", br.
Čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Čl. 89. st. 3. Zakona o radnim odnosima
Čl. 25. st. 3. Zakona o radnim odnosima
Čl. 24. st. 1. Zakona o radnim odnosima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 192/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Č. iz R., zastupane po punomoćniku N. B., dipl. pravniku, protiv tuženika G. P. R., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 20. rujna 1995. godine br. Gž-254/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 16. studenog 1994. godine br. P-2556/93-20, u sjednici održanoj dana 10. travnja 1996. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se prihvaća, ukidaju se nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Rijeci od 20. rujna 1995. godine br. Gž-254/95-2 i presuda Općinskog suda u Rijeci od 16. studenog 1994. godine br. P-2556/93-20 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Poništava se odluka tuženika o trajnom prestanku potrebe za radom tužiteljice na radnom mjestu čistačice od 23. 4. 1993. godine, te je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad i rasporediti na poslove čišćenja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPPO ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) na koju se revizija poziva.

Rečenu bitnu povredu učinio je prvostupanjski sud iznošenjem proturječnih razloga o odlučnim činjenicama, a prihvaćanjem takovih razloga prvostupanjskog suda istu bitnu povredu učinio je i drugostupanjski sud.

Tako se u razlozima prvostupanjske presude na str. 4. navodi: "Kako je gore izloženo tuženik je poštivao i odredbu članka 24. stavak 2. i 3. citiranog zakona" (odnosi se na Zakon o radnim odnosima "Narodne novine", br. 25/92), a potom se na str. 5. iste presude navodi "Tuženik također nije postupio niti u skladu s odredbom članka 24. stavak 3. citiranog zakona" (odnosi se na isti zakon). Ovakvi proturječni navodi presudu čine nerazumljivom i nedvojbeno predstavljaju nedostatak zbog kojih se presuda ne može ispitati, a što ima za posljedicu postojanje rečene bitne povrede.

Ostvaren je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva poništenje kao nezakonite odluke tuženika o trajnom prestanku potrebe za njezinim radom na radnom mjestu čistačice polazeći od ocjene da tuženik nije poštivao odredbu čl. 89. st. 3. ZRO, jer da nije omogućio sindikalnom povjereniku prisustvovati sjednici u kojoj se odlučivalo o listama trajnog viška djelatnika, i da to predstavlja relativno bitnu povredu postupka koja je "znatno utjecala na zakonitost odluke", te da prilikom utvrđivanja za kojim je radnicima trajno prestala potreba tuženik nije uzeo u obzir sve kriterije propisane odredbom čl. 25. st. 3. ZRO.

Svoj zaključak da tuženik nije uzeo u obzir rečene kriterije sudovi temelje samo na činjenici da to nije vidljivo u programu rješavanja viška radnika koji je tuženik izradio sukladno odredbi čl. 24. st. 1. ZRO.

Međutim, po shvaćanju ovoga suda navedene okolnosti same za sebe ne mogu predstavljati valjanu osnovu za zaključak o postojanju nezakonitosti pobijane odluke tuženika. Takav zaključak bio bi osnovan tek u slučaju postojanja takovih okolnosti koje bi gledajući u ukupnosti sve zakonom propisane kriterije dovodile tužiteljicu u povoljniji položaj od radnika koji su ostali na radu kod tuženika na radnom mjestu čistačice.

Dakle, za pravilnu primjenu materijalnog prava od odlučnog značaja je utvrditi da li je tužiteljica u odnosu na ostala tri radnika koji su zadržani na poslu na radnom mjestu čistačice ispunjavala uvjete zbog kojih bi nakon provedenog postupka utvrđivanja za kojim radnicima je trajno prestala potreba uz pravilnu primjenu odredbe čl. 25. st. 3. ZRO trebala ostati na poslu.

Kako navedeno činjenično pitanje, odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, nije raspravljeno, to je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je zbog toga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP reviziju valjalo prihvatiti, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku suđenja treba raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su od značaja za ocjenu pitanja da li je tužiteljica uz pravilnu primjenu kriterija iz čl. 25. st. 3. ZRO trebala ostati na radu te ovisno o tome ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 10. travnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.