Revt-506/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 506/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. A. G. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. C. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u O. radi utvrđenja raskida ugovora i isplate iznosa 50.000,00 kuna, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-8023/2012 od 24. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3445/10 od 24. rujna 2012., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e :

1. Revizija tuženika se odbacuje kao nedopuštena.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor br. ... o najmu s održavanjem programskih rješenja T. I. od dana 10. rujna 2007. čiji sastavni dijelovi su Ponuda br. ... i Ugovor o održavanju br. ..., zaključen između tužitelja H. A. G. d.o.o., Z., (ranije: A. Z. H. d.o.o.) i tuženika T. C. d.o.o., Z., raskinut s danom 31. ožujka 2009.

II. Nalaže se tuženiku T. C. d.o.o., Z., da tužitelju H. A. G. d.o.o., Z., (ranije: A. Z. H. d.o.o.) u toku od 8 (osam) dana isplati iznos od 50.000,00 kn (pedesettisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2009. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po kamatnoj stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 7.950,00 (sedamtisućadevetstopedeset kuna) u roku od 8 (osam) dana.“

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da je ista nedopuštena i neosnovana, pa predlaže da se ista odbaci podredno odbije, te da se obveže tuženik na naknadu odgovora na reviziju.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji koju podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji tuženik postavlja pitanja:

„Da li se građani mogu osloniti na zakonske odredbe da teret dokaza leži na tužitelju ako osnovanost tužbenog zahtjeva temelje na razrješenju stručnih pitanja o kojima sud nema dovoljno znanja?

Da li sud može usvojiti tužbeni zahtjev i donositi zaključke o odlučnim činjenicama koje ovise o stručnom pitanju o kojima sud nema dovoljno znanja, samo na temelju poklanjanja vjere iskazu tužitelja i svjedoka koji nisu stručnjaci u konkretnoj stručnoj stvari?“

Iako tuženik postavlja postupovnopravna pitanja, u samoj reviziji nije navedeno zbog čega bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualno drugačiju praksu drugih drugostupanjskih sudova. Naime, revident u reviziji mora navesti broj pojedine sudske odluke i drugostupanjske sudove koji su donijeli odluke u kojima je zauzeto drugačije pravno shvaćanje od pobijanog.

Kako u predmetnoj reviziji nisu određeno navedeni razlozi zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to predmetna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

Kako revizija ne sadrži sve ono što je u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a revident bio dužan navesti valjalo je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1 ZPP.

Zagreb, 29. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.