Gž-3450/2012-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-3450/2012-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Ž. iz J., zastupanog po punomoćnicima mr. T. S. i N. S., odvjetnicima iz R., protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u R., radi popravka štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj P-447/11 od 12. lipnja 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2015. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj P-447/11 od 12. lipnja 2012. godine.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 12.750,06 kn i 1.584,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom na pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

U točki II. izreke naloženo je tužitelju B. Ž. da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 15 dana, dok je zahtjev tuženika u preostalom dijelu odbijen. Protiv te presude žali se tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

U žalbi navodi da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da carinski dug postoji od časa kada se na području Republike Hrvatske zatekne (unese) roba za koju nije plaćen carinski dug, odnosno kada se je tužitelj zatekao sa osobnim automobilom u carinskom području Republike Hrvatske, a nije prijavio uvoz robe, odnosno nije oslobođen plaćanja carinskog duga na temelju Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu (NN-MU 16/98). Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi da li je uvoz (unos) robe od strane tužitelja bio nezakonit da bi se uopće moglo smatrati da je carinski dug nastao.

Ističe da je tužitelj ispunjavao uvjete iz Konvencije o privremenom uvozu, Aneks C, član 5.B., kojim je propisano da prijevozna sredstva za privatnu uporabu moraju biti registrirana na teritoriju različitom od teritorija privremenog uvoza na ime osobe sa sjedištem ili prebivalištem izvan teritorija privremenog uvoza, te ih moraju uvesti i rabiti osobe s prebivalištem na tom teritoriju, pa na strani tužitelja nije bilo nezakonitog uvoza robe, a posljedično tome nije mogao ni nastati carinski dug, za koji bi bilo moguće i zakonito poduzimati mjere osiguranja naplate prema čl.

87. Carinskog zakona (NN 78/99, 117/99, 94/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/05, 138/06, 60/08, 45/09 i 56/10). U dokaz toga tužitelj smatra da je bilo kakva sumnja djelatnika Carinarnice, saslušanih kao svjedoka tijekom postupka o možebitnom nastanku carinskog duga kao posljedica prekršaja iz čl. 241. st.

1. t.

11. Carinskog zakona radi kojega je roba (vozilo) bilo oduzeto, odnosno sumnja u neispunjavanje uvjeta iz Aneksa C, Konvencije o privremenom uvozu bila neosnovana i nezakonita. Tuženik smatra da se radilo o arbitarnom i nezakonitom postupanju, mimo zakonskih ovlasti, a što za posljedicu ima neosnovano nanošenje imovinske štete tužitelju. Navodi da u slučaju da je na strani tužitelja i postojala nekakva sumnja da je on počinio prekršaj, te da postoji carinski dug za koji je potrebno osigurati naplatu, ista je bila naknadno otklonjena dana 19. veljače 2010. godine nakon što je tužitelj prikupio i predočio svu dokumentaciju o vozilu i dokumentaciju temeljem koje ispunjava uvjete iz Konvencije o privremenom uvozu, Aneks C, čl.

5. B. Tužitelj smatra da se poduzimanje potrebnih mjera osiguranja naplate neplaćenog carinskog duga sukladno odredbi čl.

87. Carinskog zakona odnosi samo na situaciju kada je carinski dug prethodno utvrđen, a nije plaćen, te kada nije položeno osiguranje za plaćanje duga unutar propisanog roka.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te tuženika obveže na platež parničnog troška. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Tužbenim zahtjevom u ovoj parnici tužitelj traži od tuženika naknadu imovinske štete koju isti temelji na tvrdnji da je zbog nezakonitog postupanja tuženika prilikom vođenja carinskog prekršajnog postupka pretrpio štetu.

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je protiv tužitelja dana 19. veljače 2010. godine bila podnesena prijava zbog sumnje da je počinjen prekršaj iz čl. 241. st. 1. t. 11. Carinskog zakona,

- da je tužitelju izdana potvrda o prijevremenom oduzimanju predmeta osobnog vozila marke Volkswagen Phaeton 6.0., reg. oznake NM HN – … i to dana 17. veljače 2010. godine, a koja potvrda je sastavljena temeljem odredbe čl. 241. st.1.t.11. u vezi s čl.18. st.1. t.5. Zakona o carinskoj službi te čl. 87. Carinskog zakona,

- da je zahtjev za naplatu carinskog duga od ovdje tužitelja kao glavnog obveznika nositelja postupka, podnesen Carinarnici Z., Odjelu za carinsko upravni postupak, dana 19. veljače 2010.godine, Klasa: 470-01/10-06-46, Ur. broj: 513-02-4194/02-10-08,

- da je dana 4. ožujka 2010. godine doneseno rješenje pod brojem 03-P-224/10 NS/ĐP, kojim je odlučeno da se obustavi prekršajni postupak protiv ovdje tužitelja koji je bio pokrenut zbog prekršaja iz čl. 241. st. 1. t. 11. Carinskog zakona uz obrazloženje da je u postupku utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjete iz Konvencije o privremenom uvozu, Aneks C čl. 5.B., a koji propisuje da prijevozna sredstva za privremenu uporabu moraju biti registrirana na teritoriju različitom od teritorija privremenog uvoza na ime osobe sa sjedištem ili prebivalištem na teritoriju izvan teritorija privremenog uvoza i moraju se uvesti ili rabiti osobe s prebivalištem na tom teritoriju.

Na temelju navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da je protiv tužitelja pokrenut prekršajni postupak i postupak za naplatu carinskog duga, pa nema pretpostavki za odgovornost Republike Hrvatske jer tužitelju nije privremeno oduzeto vozilo zbog nezakonitog postupanja, već u skladu sa zakonskim ovlaštenjem, pa štetna radnja nije bila protupravna.

Ovaj zaključak sud prvog stupnja temelji na pravnom shvaćanju da carinski dug postoji već kada se na području Republike Hrvatske zatekne (unese) roba za koju nije plaćen carinski dug na kojem području je upravo i zatečen tužitelj sa osobnim automobilom. Sud se u svojoj odluci poziva na odredbu čl. 4. st. 1. t. 16., čl. 87., čl. 205. st. 1., čl. 241. st. 1. t. 11. i čl. 245. st. 1. Carinskog zakona, te osnovom tih odredbi zaključuje da je postojao carinski dug već samom činjenicom da je roba (vozilo) zatečeno na području Republike Hrvatske, a kako nije bio plaćen, da se mogla poduzeti mjera za osiguranje plaćanja istog do okončanja postupka.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ali iz razloga koji slijedi.

Naime, prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ br. 75/93, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 190/03 i 79/07; dalje ZSDU) štetu koja nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela ili jedinica lokalne samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u na njih prenesenim poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska.

Za postojanje odgovornosti države u smislu citiranih odredbi trebaju se kumulativno ispuniti tri pretpostavke: -prva, nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, -drugo, postojanje štete koja je zbog toga nastala tužitelju, -i treće, uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužitelju.

Postojanje protupravnosti stoga je jedna od općih pretpostavki za odštetnu odgovornost pa u tom kontekstu od odlučnog je značenja bilo utvrditi postojanje pretpostavki za koje zakon veže nastanak izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu.

Prema odredbi čl. 4. st. 1. t. 6. Carinskog zakona carinski dug je obveza određene osobe da za određenu robu plati propisima utvrđenu svotu uvozne carine ili izvozne carine.

Prema odredbi iz čl. 205. st. 1. Carinskog zakona uvozni carinski dug nastaje između ostalog nezakonitim unosom robe u carinsko područje Republike Hrvatske.

Prema odredbi čl. 87. Carinskog zakona carinarnica može poduzeti sve potrebne mjere uključujući i oduzimanje robe i njezinu prodaju ako carinski dug nije naplaćen odnosno nije položeno osiguranje za plaćanje tog duga unutar propisanog roka.

Prema odredbi čl. 241. st. 1. t. 11. Carinskog zakona novčanom kaznom od 3.000,00- 900.000,00 kn kažnjava se pravna osoba za prekršaj, novčanom kaznom od 1.000,00- 100.000,00 kn odgovorna osoba u pravnoj osobi, kao i fizička osoba ako postupa s robom kao da ispunjava uvjete za privremeni uvoz, a to postupanje je protivno uvjetima za privremeni uvoz robe propisanim odredbama tog zakona ili Konvencije o privremenom uvozu.

U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj dana 17. veljače 2010. godine upravljao osobnim vozilom marke Volkswagen Phaeton 6.0., reg. oznake NM HN – …, nacionalnih oznaka Republike Slovenije, da je hrvatski državljanin i da je imao prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske, pa je bio dužan prijaviti carinskoj službi vozilo stranih registarskih oznaka bez obzira da li ispunjava pretpostavke za privremeni uvoz, što tužitelj niti ne osporava da nije učinio, pa je slijedom toga postojala osnovana sumnja u počinjenje carinskog prekršaja.

Osnovni uvjeti za postupak privremenog uvoza propisani su u čl. 145. Carinskog Zakona gdje je određeno da se u postupku privremenog uvoza može u carinskom području Republike Hrvatske dopustiti uporaba strane robe, s potpunim ili djelomičnim oslobađanjem od plaćanja uvozne carine i izuzećem od trgovinskih mjera, koja je namijenjena ponovnom izvozu u nepromijenjenom stanju, osim uobičajenog obezvrjeđivanja nastalog uporabom te robe.

Odredbom čl. 265. Uredbe za provedbu Carinskog zakona („Narodne novine“ 161/03) propisano je da će se potpuno oslobađanje odobriti za cestovna prijevozna sredstva u slučaju ako su registrirana izvan carinskog područja Republike Hrvatske i na ime osobe izvan carinskog područja Republike Hrvatske, a u slučaju da prijevozna sredstva nisu registrirana, smatra se da je navedeni uvjet zadovoljen ako su u vlasništvu osoba koje su sa sjedištem odnosno uobičajenim mjestom stanovanja izvan carinskog područja Republike Hrvatske, te ako ih upotrebljava osoba sa uobičajenim boravkom izvan carinskog područja Republike Hrvatske.

Odredbom čl. 5. Aneksa c Konvencije za privremeni uvoz („Narodne novine“ 15/96; dalje Aneks C), a koja Konvencija je stupila na snagu 1. lipnja 1999. godine („Narodne novine“ MU br. 8/99 ) utvrđene su pretpostavke za primjenu povlastica koja jamči navedeni Aneks. Prema točki (b) navedenog članka Aneksa C prijevozna sredstva za privatnu uporabu moraju biti registrirana na teritoriju različitom od teritorija privremenog uvoza, na ime osobe sa sjedištem ili prebivalištem na teritoriju izvan teritorija privremenog uvoza i moraju ih koristiti osobe koje žive na tom teritoriju.

Prema odredbi čl. 4. st. 1. t. 4. Carinskog zakona osoba sa prebivalištem na carinskom području smatraju se fizičke osobe koje u carinskom području imaju prebivalište ili uobičajeno boravište.

Odredbom čl. 38. st. 3. Općeg poreznog zakonika („Narodne novine“ 147/08 ; dalje OPZ) propisano je da se smatra da porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu ako istovremeno ima prebivalište u Republici Hrvatskoj i inozemstvu.

Odredbom čl. 207. st. 1. t. B. Carinskog zakona propisano je da carinski dug nastaje, između ostalog neispunjenjem nekog od uvjeta za puštanje robe u određeni carinski postupak. Policijski službenici mobilne prometne policije prepratili su vozilo marke Volkswagen Phaeton 6.0., slovenskih registarskih oznaka kojim je upravljao tužitelj te je vijeće za prekršaje Carinarnice Zagreb pokrenulo prekršajni postupak protiv tužitelja temeljem prijave Odsjeka za upravljanje rizikom i istragom te suzbijanje prijevara br. 48 od 19. veljače 2010. godine zbog prekršaja iz čl. 241. st. 1. t. 11. Carinskog zakona, tim da je prekršajni postupak obustavljen jer nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

Slijedom obrazloženog proizlazilo bi da je tužitelj ispunjavao kumulativne pretpostavke za privremeni uvoz propisane odredbama Carinskog zakona, Uredbe i Aneksa C, pa utvrđenje suda prvog stupnja da je nastao carinski dug nije prihvatljivo.

Stoga bi bio prihvatljiv žalbeni navod tužitelja da carinski dug nije nastao, međutim nije u pravu tužitelj kad tvrdi da navedena okolnost, kao i okolnost da je prekršajni postupak protiv tužitelja obustavljen ima utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o mjeri oduzimanja vozila kao predmeta prekršaja.

Prema .odredbi čl. 249. st. 4. Carinskog zakona carinarnica može do okončanja carinskog postupka također zadržati robu koja nije navedena u st. 1. tog članka Carinskog zakona ako postoji opravdana sumnja da je roba bila upotrijebljena za izvršenje prekršaja, odnosno da je nabavljena u zamjenu za robu nabavljenu carinskim prekršajem.

Prema odredbi čl. 18. st. t. 5. Zakona o carinskoj službi ( NN 83/09, 49/11, 34/12 i 68/13 ) ovlašteni carinski službenici koji obavljaju nadzor nad primjenom zakona i drugih podzakonskih akata, obavlja radnje carinske provjere, provjere posebnih poreza, sprječavaju i otkrivaju prekršaje i kaznena djela prema odredbama tog i drugih propisa, poštujući pri njihovoj provedbi propise o sigurnosti zračnog, pomorskog, riječnog, željezničkog i cestovnog prometa, imaju ovlast privremeno oduzeti predmete i isprave.

U konkretnom slučaju iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je vozilo oduzeto temeljem odredbe čl.241. st. 1.t.11.Carinskog zakona u vezi s čl. 18. st. 1. t. 5 Zakona o carinskoj službi, što znači da je vozilo oduzeto prije pokretanja prekršajnog postupka, da je postojala osnovana sumnja da je počinjen prekršaj, te je protiv tužitelja u ovom predmetu, i pokrenut i vođen prekršajni postupak da bi dana 17. veljače 2010. godine kao hrvatski državljanin upravljao vozilom stranih registarskih oznaka. Taj postupak je završen donošenjem rješenja kojim je obustavljen postupak. Tužitelj je vozilo koje mu je oduzeto preuzeo 5. ožujka 2010. godine.

Dakle, kako je protiv tužitelja pokrenut i vođen prekršajni postupak, time da je tužitelju na temelju naprijed navedenih odredbi Carinskog zakona i Zakona o carinskoj službi oduzeto vozilo, koje je upotrijebljeno za izvršenje prekršaja, o čemu je izdana potvrda, nije postupljeno nezakonito niti nepravilno. Ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik ne odgovara za štetu, jer su djelatnici carine prilikom privremenog oduzimanja vozila postupali u skladu s odredbama Carinskog zakona i Zakona o carinskoj službi, koje su naprijed navedene.

Naime, nepravilni rad se općenito definira kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, dok se nezakoniti rad definira kao postupanje suprotno zakonu, kojem propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom i drugim propisom ili općim aktom.

Sukladno tome, oduzimanje vozila u konkretnom slučaju bila je mjera koja je imala osnovu u Carinskom zakonu i Zakonu o carinskoj službi.

Stoga su državna tijela u konkretnom slučaju postupala zakonito i u okviru ovlasti, slijedom čega se ne radi o nezakonitom ili nepravilnom radu i nema osnove za primjenu odredbe iz čl. 13. ZSDU.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 7. listopada 2015. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Milena Vukelić Margan

OPĆINSKOM SUDU U RIJECI, Stalna služba Opatija

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.