Revt-116/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 116/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Dragana Katića i Brune Frankovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. G. d.d., G. N., koga zastupa V. O., odvjetnik u N., protiv tuženika O. C. d.o.o., u stečaju, Č., koga zastupa J. P., odvjetnik u R., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4860/07-5 od 7. listopada 2010. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-921/05-48 od 9. ožujka 2007., u sjednici održanoj 7. srpnja 2015.

p r e s u d i o j e:

I. Preinačuju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 4860/07-5 od 7. listopada 2010. i presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-921/05-48 od 9. ožujka 2007. u dijelu kojim je tuženiku naloženo vraćanje obične zadužnice od 2. veljače 2005. na iznos od 1.062.071,00 kn i u odluci o troškovima postupka i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da vrati tužitelju običnu zadužnicu od 02.02.2005. na iznos od 1.062.071,00 kn izdanu po tužitelju kao osiguranje plaćanja, u roku od 8 dana."

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 16.551,88 kn u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je dana 17. lipnja 2005 raskinut ugovor o prodaji zaključen dana 2. veljače 2005. između stranaka i to u pogledu utovarivača točkaša Liebherr L551 godina 1991 sa zubima na korpi, žlice miješalice BM 700 s brzom izmjenom za JCB i novog čekića Italdem 1600 kg s veznom pločom za Komatsu (toč. I. izreke); naloženo je tuženiku da tužitelju vrati običnu zadužnicu od 2. veljače 2005. na iznos od 1.062.071,00 kn izdanu po tužitelju kao sredstvo osiguranja plaćanja (toč. II. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje raskida ugovora u pogledu gusjeničara FIAT FL14E, broj šasije … (toč. III. izreke); te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 35.831,70 kn (toč. IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. i II. izreke (toč. I. izreke); odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda u dijelu u toč. III. izreke (toč. II. izreke); preinačena je odluka o troškovima postupka te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. III. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. IV. izreke).

Protiv te presude reviziju je podnio tuženik zbog svih revizijskih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine ili preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je raskinut ugovor o kupoprodaji pobliže određenih radnih strojeva od 2. veljače 2005. te je odbijen zahtjev za vraćanje zadužnice.

Prvostupanjski sud zahtjev za utvrđenje raskida ugovora je djelomično prihvatio (za tri radna stroja), a djelomično odbio (za jedan radni stroj) uz obrazloženje:

- da su stranke dana 2. veljače 2005. sklopile ugovor o prodaji utovarivača točkaša Liebherr L551 godina 1991 sa zubima na korpi, žlice miješalice BM 700 s brzom izmjenom za JCB, novog čekića Italdem 1600 kg s veznom pločom za Komatsu i gusjeničara FIAT FL14E, broj šasije … za ukupno ugovorenu cijenu od 1.062.071,00 kn;

- da je tužitelju isporučen utovarivač gusjeničar i žlica miješalica, dok ostala dva stroja utovarivač točkaš Liebherr L551 i čekić Italdem 1600 kg s veznom pločom za Komatsu tužitelji nisu isporučeni;

- da tužitelj nije platio ugovorenu cijenu, a da je kao osiguranje plaćanja tuženiku predao običnu zadužnicu na iznos od 1.062.071,00 kn;

- da je tužitelj radni stroj gusjeničar FIAT FL 14E imao u posjedu kao zakupac i dvije godine prije sklapanja ugovora o prodaji, pa da za nedostatke na tom stroju tuženik, na temelju odredbe čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " 53/91,73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), ne odgovara;

- da je žlica miješalica isporučena tužitelju bez brze izmjene, što predstavlja materijalni nedostatak koji ima u vidu odredba čl. 479. toč. 3. ZOO;

- da je tužitelj pozvao tuženika da otkloni navedeni nedostatak i ostavio mu za to primjereni rok od mjesec dana u kojem roku tuženik nedostatak nije otklonio, slijedom čega da je u pogledu tog radnog stroja ostvareno pravo na raskid ugovora u smislu čl. 488. st. 1. i 490. st. 1. ZOO;

- da ugovorom od 2. veljače 2005. nije bilo ugovoreno istovremeno ispunjenje, a niti plaćanje prije isporuke, već je tuženikova obveza na isporuku strojeva dospijevala prije obveze tuženika za plaćanje;

- da tuženik nije dokazao da je prije nego što je tužitelj dana 17. lipnja 2005. izjavio da raskida ugovor, ispunjenje svojih obveza za predaju strojeva odgodio zbog tužiteljeve insolventnosti;

- da je tužitelj tuženika pozvao na ispunjenje, a tuženik da u ostavljenom roku nije isporučio ugovorene strojeve (utovarivač točkaš i čekić), stoga da su i u odnosu na te radne strojeve ostvarene pretpostavke za raskid ugovora i to u smislu čl. 124. i 126. st. 2. ZOO. Zahtjev za vraćanje zadužnice prvostupanjski sud je prihvatio uz obrazloženje da prema odredbi čl. 132. st. 2. ZOO strana koja je izvršila raskinuti ugovor potpuno ili djelomično ima pravo da joj se vrati ono što je dala.

Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje i izražena pravna shvaćanja prvostupanjskog suda.

Revizijski sud, u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Tuženik postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka temelji na tvrdnji o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12., te iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 219. do 271. , posebno čl. 230 ZPP.

Smatra da je učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP jer da je izreka presude kojom se odbija zahtjev za utvrđenje da je raskinut ugovor u pogledu gusjeničara FIAT FL 14E, u suprotnosti s izrekom presude u dijelu kojim se tuženiku nalaže vraćanje zadužnice. Smatra da je prvostupanjski sud time što je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovor raskinut, utvrdivši da je ugovor raskinut samo u pogledu nekih strojeva koji su bili predmet ugovora, prekoračio tužbeni zahtjev jer da je tužitelj zahtijevao utvrđenje raskida cijelog ugovora, čime da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

Suprotno tvrdnji revidenta izreka prvostupanjske presude nije proturječna sama sebi ni obrazloženju presude, slijedi izraženo shvaćanje prvostupanjskog suda te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nije stoga učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Prema odredbi čl. 494. st. 1. ZOO, kad je jednim ugovorom i za jednu cijenu prodano više stvari ili jedna skupina stvari, pa samo neke od njih imaju nedostatak, kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu tih stvari, a ne i ostalih. U situaciji kad je tužitelj zahtijevao utvrđenje da je ugovor raskinut u pogledu svih stvari koje su bile predmet ugovora, a prvostupanjski sud je utvrdio da jedna od tih stvari nema nedostatak (gusjeničar FIAT FL 14E), zbog čega je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je raskinut kupoprodajni ugovor u pogledu te stvari odbio kao neosnovan, prvostupanjski sud je sudio u granicama tužbenog zahtjeva te nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

Opširnim revizijskim navodima, uz paušalnu tvrdnju o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. do 271. ZPP, tuženik sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Budući da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to revizijski navodi kojima tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu cijenjeni.

Na utvrđeno činjenično stanje da se tuženik na odgodu ispunjenja svoje obveze zbog insolventnosti tužitelja pozvao tek 27. lipnja 2005., dakle, nakon što je tužitelj dopisom od 17. lipnja 2005. već izjavio da raskida ugovor dijelom zbog materijalnih nedostataka prodanih stvari, a dijelom zbog neispunjenja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 123. st. 1. i čl. 126. ZOO, kada su ocijenili da se tuženik na odgodu ispunjenja nije pozvao prije raskida, pa budući da bez opravdanog razloga tuženik obvezu nije ispunio ni u naknadnom roku, da je ugovor djelomično raskinut.

Osnovana je, međutim, tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tuženiku naložili vraćanje zadužnice.

Dužnik povrat zadužnice, kao sredstva osiguranja, može zahtijevati tek ako je tražbina u cijelosti namirena, odnosno ako je prestala.

Budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je zadužnica izdana radi namirenja tražbine tuženika kao prodavatelja po kupoprodajnom ugovoru za četiri radna stroja, da ugovor nije raskinut u pogledu gusjeničara FIAT FL 14E, a za koji kupovnina nije plaćena, to su pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 132. st. 2. ZOO, kada su tuženika obvezali na vraćanje zadužnice.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 393. i 395. st.1. ZPP presuditi kao u izreci.

Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi. Tužitelj u parnici uspio je u omjeru od 37,5% te mu je od pravilno, po prvostupanjskom sudu, od utvrđenih troškova postupka u iznosu od 63.045,00 kn valjalo priznati troškove u iznosu od 45.810,00 kn. Utvrđeni troškovi postupka tuženika iznose 45.810,00 kn pa mu njegovom razmjerno uspjehu u parnici (62,50 %) valja priznati troškove postupka u iznosu od 28.631,25 kn. Prebijanjem ovako priznatih troškova postupka, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tuženiku je valjalo dosuditi troškove postupka u iznosu od 4.989,38 kn te razmjerni trošak žalbe u iznosu od 11.562,50 kn, ili ukupno 16.551,88 kn.

Zagreb, 7. srpnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.