I Kž-3/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 3/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. V. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi os. J. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. studenog 2017. broj Kv-I-218/17 (K-46/17, K-117/14), u sjednici održanoj 8. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba os. J. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), odbacio zahtjev os. J. M. za obnovu kaznenog postupka završenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2016. broj K-117/14, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2017. broj I Kž-129/17, a kojom je, pored ostalog, J. M. proglašen krivim zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i povrede obveza vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. KZ/11 i nakon utvrđenja pojedinačnih kazni je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine nakon čega mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne izvršava deset mjeseci, a dio kazne od jedne godine i dva mjeseca se neće izvršiti pod pretpostavkom da isti u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Protiv tog rješenja osuđeni J. M. je osobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se predmet vrati u stadij optuženja.

I Kž 3/2018-4

Prije održavanja sjednice, na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Kazneni postupak se, sukladno odredbi čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 na koju se poziva zahtjev osuđenika za obnovu (iako je omaškom navedena odredba čl. 501. st. 3 ZKP/08), može obnoviti, ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi, koji su sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem zakonu.

Prvostupanjski sud odbacio je zahtjev za obnovu postupka, sukladno odredbi čl. 506. st. 1. ZKP/08, nalazeći da u zahtjevu nisu navedene nove činjenice niti novi dokazi koji bi bili prikladni za obnovu kaznenog postupka, a tu odluku nalazi ispravnom i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, u zahtjevu za obnovu osuđenik je detaljnije razradio navode svoje žalbe na prvostupanjsku presudu u pogledu pitanja porijekla novca u iznosu 3.495.800,00 kn podignutog s računa trgovačkog društva K. d.o.o., koji novac je predmet kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11 opisanog u toč. 1) presude. U vezi s time osuđenik dalje ističe da je to kazneno djelo dio veće kriminalne djelatnosti te problematizira pitanje kaznene odgovornosti osoba iz trgovačkog društva H. d.o.o.

Iste činjenice vezano za porijeklo novca, no u puno kraćem obliku nego u zahtjevu za obnovu su već isticane na više mjesta u osuđenikovoj žalbi na presudu (list 1501-1520 spisa) te se na njih referirao Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci (zadnji odjeljak na poleđini lista 1533 spisa i prva dva odjeljka na listu 1534 spisa). Stoga se ne radi o nekim novim činjenicama.

Osuđeni J. M. u žalbi ističe da su odgovorne osobe trgovačkog društva H. d.o.o. glavni počinitelji jer su platili fiktivne račune i da bi oni trebali biti „prvookrivljeni“, što znači da on zapravo i ne osporava svoju kaznenu odgovornost, već smatra da je ovim kaznenim postupkom trebalo obuhvatiti i druge osobe i radnje. Pitanje proširenja kaznene odgovornosti na druge radnje i druge osobe nije pitanje koje se može problematizirati u zahtjevu za obnovu ovog osuđenika jer izlazi izvan okvira predmeta kaznenog postupka pa se ne radi o činjenici koja može prouzročiti njegovo oslobođenje ili osudu po blažem zakonu, već eventualno može biti predmet nove kaznene prijave. Stoga je prvostupanjski sud opravdano i pravilno odbacio zahtjev za obnovu postupka, a osuđenikova žalba ne dovodi u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.

Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. svibnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

I Kž 3/2018-4

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Damir Kos, v.r.