Rev-2236/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2236/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja G. P. iz R., protiv tuženika S. P. iz R., kojeg zastupa punomoćnik N. Š., odvjetnica iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 17. travnja 1991. br. Gž-2002/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. srpnja 1990. br. P 645/86, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrdjena prvostepena presuda kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju 35.400,00 dinara (sada 35.400 CRD) s kamatom i troškovima spora, kako je to navedeno u izreci presude.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, a zbog kojeg se razloga, prema odredbi čl. 385. st.

3. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne "

novine br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP), ne može izjaviti revizija, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik je predložio da ovaj sud uvažavanjem revizije pobijanu presudu ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno sudjenje, ili da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovog revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident i jer ne postoji i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

10. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 7. ZPP, kada navodi da nisu izvededeni svi predloženi dokazi radi utvrdjenja odlučnih činjenica glede odgovornosti za štetu i nastanka (izvora) štete. To zato jer, prema odredbi čl. 222. st. 2. ZPP, koji će se dokazi izvesti radi utvrdjenja odlučnih činjenica, rješava sud i jer, prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud i jer se utvrdjenja sudova temelje na izvedenim i ocijenjenim dokazima u skladu s odredbama čl. 7. i 8. ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu revident nadoknadi štetu u dosudjenom iznosu, koju on trpi zbog uklanjanja nastale vlage u njegovoj kući, koju je prouzrokovao revident izgradnjom betonskog zida u visini prve etaže na udaljenosti svega 50 do 70 cm od njegove (tužiteljeve) kuće i time stvorio kanal izmedju zida i te kuće, tako da se skuplja vlaga u prizemlju kuće.

Revident neosnovano osporava pravilnost zaključka nižestepenih sudova da iz utvrdjenja proizlazi njegova odgovornost za predmetnu štetu. Naime, revident neosnovano ponavlja tvrdnje da ne postoji njegova odgovornost za utuženu štetu, kada navodi da je tužitelj pristankom na izgradnju navedenog zida pristao i na štetu koju eventualno trpi i da u postupku nije valjano utvrdjeno od kuda potječe izvor štete, da li je uzrok štete po njemu izgradjeni zid, što on i dalje osporava, ili po tužitelju nekvalitetno izgradjena kuća i bez gradjevinske dozvole, a što revident smatra da je to uzrok štete. To zato jer su te tvrdnje suprotne utvrdjenjima sudova.

Iz utvrdjenja sudova ne proizlazi da je tužitelj davanjem suglasnosti revidentu za izgradnju predmetnog zida i pomaganjem kod izgradnje zida pristao na nastanak predmetne štete u smislu tada važeće odredbe čl. 163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je, preuzet temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZOO), kako to pogrešno, smatra revident, dok iz tih utvrdjenja, posebno nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka gradjevinske struke, proizlazi da je uzrok predmetne štete vlaženje u dijelu prostorija kuće tužitelja upravo u nestručnoj izgradnji navedenog zida od strane revidenta (visina, blizina i način izvedbe zida) i da je tužitelj pretrpio štetu u dosudjenom iznosu, a čijoj visini revident odredjeno i ne prigovara u reviziji.

Prema iznijetom proizlazi da se nizestepene presude temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava (čl. 154. st. 1. i čl. 185. st. 4. Z00).

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 16. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.