Rev-1089/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz C., koju zastupa punomoćnik M. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. V. iz C., koga zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik iz D. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12.IX 1989. br. Gž 5554/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zelini od 7. III 1989. br. P 265/87, u sjednici održanoj dana 15. svibnja 1991.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1089/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1089/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz C., koju zastupa punomoćnik M. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. V. iz C., koga zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik iz D. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12.IX 1989. br. Gž 5554/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zelini od 7. III 1989. br. P 265/87, u sjednici održanoj dana 15. svibnja 1991.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 12. rujna 1989. godine pod posl. br. Gž 5554/89 kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda kojom je obvezan tuženik da djelomično tužiteljici naknadi štetu isplatom iznosa od 535.000 dinara sa zakonskom zateznom kamatom.
Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu.
Tužiteljica svoj odgovor na reviziju tuženika nije dala, a Javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a kako je presuda koja se revizijom pobija jasna, razumljiva, kako ju je moguće ispitati, jer sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presudjenje, to u toku postupka nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP na koju povredu opisno ukazuje revident.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.
Sudovi su utvrdili da je dana 1. V 1985. godine tuženik bez ikakvog razloga, došavši iza ledja tužiteljice, udario tužiteljicu vilama po ruci, nanijevši joj nekoliko udarnih povreda i rane razderotine desne nadlaktice kao i oguljotine desne šake.
Nižestepeni sud je uz pomoć stručnog nalaza i mišljenja sudskih vještaka utvrdio da se radi o lakoj tjelesnoj povredi, utvrdio je trajanje i intenzitet bolova kao i tok i način liječenja, to je valjanom primjenom odredbe iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 27/78, 39/85, 48/85, u daljnjem tekstu: Z00) dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu s naslova pretrpljenih fizičkih bolova u visini od 400.000 tadašnjih dinara.
Sud je nadalje valjano primijenio i odredbu iz čl. 195. Z00 kada je obvezao tuženika da tužiteljici s naslova izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja isplati iznos od 135.000 tadašnjih dinara, prethodno utvrdivši da je tužiteljica kroz odredjeno vrijeme bila nesposobna za rad zbog čega je trpjela utvrdjenu materijalnu štetu.
U ovoj revizijskoj fazi postupka ovaj sud nije ispitao potpunost i istinitost činjeničnih utvrdjenja iz razloga što se revizija kao izvanredni pravni lijek ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).
Kako iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 15. svibnja 1991.
Predsjednik vijeća:
mr. Hrvoje Momčinović, v.r.