Rev-501/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 501/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja J. V. iz Z., zastupanog po punomoćniku V. F., odvjetnici iz S., protiv tuženika: 1) N. V. i 2) T. V., obojica iz S., zastupani po punomoćniku D. G., odvjetniku iz S., radi utvrdjenja i predaje u posjed, te u pravnoj stvari protutužitelja N. V. iz S., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz S., protiv protutuženika: 1) J. V. iz Z., zastupanog po punomoćniku V. F., odvjetnici iz S. i 2) A. S. iz K., radi utvrdjenja i dr, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 26. X 1990. br. Gž-2368/1990. kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu od 16. V 1990. br. P 619/1989, u sjednici održanoj dana 4. srpnja 1991,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tuženih kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja da se utvrdi da je on vlasnik spornog stana i raznih pokretnina, a odbijen je protutužbeni zahtjev tuženog N. V. kojim traži da se utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor od 11. IX 1981. godine te zahtjev za utvrdjenje da je protutužitelj N. stekao pravo vlasništva čestice zgr. 337/2, k. o. K. i da je ovlašten na uknjižbu prava vlasništva. Tuženi su obvezani da tužitelju naknade parnični trošak.

Protiv presude drugostepenog suda izjavili su reviziju tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se presude nižestepenih sudova ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili da se preinače tako da se tužbeni zahtjev odbije odnosno odbaci tužba, a usvoji protutužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja kojim traži da se utvrdi da je on vlasnik dvosobnog stana, odnosno 1/3 dijela zgrade izgradjene na čest. 337/2, k. o. K., te vlasnik pokretnina pobliže opisanih u izreci prvostepene presude, i da mu tuženi te stvari predaju u posjed, a odbijen je protutužbeni zahtjev prvotuženog oca tužitelja kojim traži da se utvrdi ništavost kupoprodajnog ugovora od 11. veljače 1981. godine kojim je sporni stan kupljen na ime tužitelja, te da se utvrdi da je prvotuženi vlasnik tog stana, odnosno dijela zgrade i da je ovlašten na uknjižbu prava vlasništva (drugotuženi je brat tužitelja), jer je utvrdjeno da je sporni stan kupljen za tužitelja, njegovim sredstvima i da je tužitelj upisan u zemljišne knjige temeljem kupoprodajnog ugovora kao vlasnik spornog stana. Sve poslove oko kupnje stana vodio je za tužitelja prvotuženi otac jer tužitelj radi u Njemačkoj odakle je slao novac za kupnju stana i dr. Tuženi nisu uspjeli dokazati da je tužitelj samo formalno upisan kao vlasnik spornog stana kako bi se osujetilo ispitivanje porijekla imovine tuženih i pravo na društveni stan prvotuženog, a da je u stvari kupac i vlasnik spornog stana prvotuženi i stoga je pravilno odbijen protutužbeni zahtjev. Ovo utvrdjenje proizlazi iz dokaza na koje se pozivaju nižestepeni sudovi, a revizijski sud u smislu odredbe iz čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku nije ovlašten ispitivati da li je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdjeno. Tuženi su tek u odgovoru na tužbu priznali tužitelju pravo vlasništva na pokretninama koje se nalaze u spornoj zgradi i stoga je, protivno navodima revizije tuženih da je tužbu u odnosu na pokretnine valjalo odbaciti zbog pomanjkanja pravnog interesa, jer da vlasništvo tužitelja na pokretninama nije nikad bilo sporno, pravilno udovoljeno i tužbenom zahtjevu za priznanje prava vlasništva na pokretninama i predaju u posjed.

Kad je kraj takovog stanja stvari udovoljeno tužbenom zahtjevu, a odbijen je protutužbeni zahtjev, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je reviziju tuženih odbiti kao neosnovanu čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "NN" br. 53/91 kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 4. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.