Rev-2880/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2880/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja J. i M. J. obojice iz S., koje zastupa B. A. odvjetnik u S., protiv tuženih M., A., P. i S. Š. iz S., te A. B. iz S. i A. E. iz O., koje zastupa M. P., odvjetnik u S., radi utvrdjenja valjanosti oporuke, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 20. lipnja 1991. br. Gž-1498/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu od 28. studenog 1990. br. II P 1384/85, u sjednici održanoj dana 17. ožujka 1992,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrdjenje da je ostaviteljica sada pok. K. J. pred svjedocima usmeno izjavila svoju posljednju volju tako da svoju imovinu ostavlja tužiteljima, a ta izjava da predstavlja njezinu usmenu oporuku.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelji su zahtjevom svoje tužbe tražili da sud utvrdi da je ostaviteljica usmeno izjavila svoju posljednju volju pred dvojicom svjedoka tako da svu svoju imovinu ostavlja njima i tražili da se utvrdi da ta izjava predstavlja njezinu usmenu oporuku.

Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je zaključio da tužitelji nisu uspjeli dokazati da je ostaviteljica takvu izjavu dala. Taj sud je dalje utvrdio za slučaj da je ona to izjavila da nisu postojale izuzetne prilike zbog kojih ostaviteljica nije bila u mogućnosti da napravi pismenu oporuku.

Za takvo svoje utvrdjenje sud prvog stupnja je naveo razloge, koje je kao valjane prihvatio i sud drugog stupnja.

Po odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o nasljedjivanju oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da napravi pismenu oporuku.

Kako s jedne strane nije dokazano da je oporučiteljica uopće izjavila svoju posljednju volju, a isto tako je utvrdjeno da nisu postojale izuzetne prilike zbog kojih ona ne bi bila u mogućnosti da napravi pismenu oporuku, sudovi nižega stupnja su pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

Tužitelji navodima svoje revizije ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", br. 53 od 8. listopada 1991. preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 17. ožujka 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.