Legislator Case Law & Legislation
Rev-777/1997-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal in traffic accident case for non-exhausted non-material damage claims.

Case Number Rev-777/1997-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final judgment awarding partial compensation for a traffic accident. The lower courts correctly applied the Obligations Act to award damages for physical pain, fear, and mental suffering based on the intensity and duration of the injuries, while rejecting the remainder of the non-material damage claim. The court ruled that the appellant failed to demonstrate a significant procedural violation or error in law, as the second-instance judge properly balanced all circumstances when calculating the compensation amounts.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 386., 393. Zakona o parničnom postupku: Revision is rejected as unfounded when the lower court has correctly assessed the intensity and duration of non-material damage to determine appropriate compensation, and no significant procedural violation occurred.

Keywords

AI generated
traffic accident liability non-material damage assessment revision procedure dismissal pain and suffering compensation procedural violation standard obligations law application second instance review

Cited Legislation

AI generated
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Pravilna je i odluka o parničnim troškovima koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP).
čl. 386. ZPP
Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl.
čl. 393. ZPP
ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-777/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i dr. Ivana Kaladića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., koga zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., koga zastupa punomoćnik L. K., radi naknade štete, rješavajući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 19. studenog 1996. godine broj Gž-936/96-2, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. listopada 1995. godine broj Pn-5351/94, u sjednici održanoj dana 28. prosinca 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 45.630,00 kn sa zateznom kamatom od 2. listopada 1995. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 5.680,66 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 111.120,00 kn je odbijen.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 33.630,00 kn do iznosa od 45.630,00 kn, te u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen preko iznosa od 54.630,00 kn do iznosa od 89.630,00 kn, a preinačena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen preko iznosa od 45.630,00 kn do iznosa od 94.630,00 kn kao i u odluci o parničnim troškovima, tako da se tužitelju dosuđujuće i daljnji iznos od 9.000,00 kn s kamatama, a tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.369,50 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači u smislu revizijskih navoda, te tužitelju dosudi naknada i daljnjih parničnih troškova razmjerno uspjehu u revizijskom postupku, te troška sastava revizije u iznosu od 797,00 kn.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nesreći 26. lipnja 1994. godine na J. magistrali kod S. kada je upravljajući svojim automobilom reg. broj … naletio na odron kamenja na kolniku, nakon što je prethodno izbjegao sudar sa teretnim vozilom nepoznate registracije. Tužiteljev automobil bio je tada osiguran kod tuženika sa proširenim osigurateljnim pokrićem. Tom prilikom tužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vrata i nagnječenje mekih tkiva glave.

Zbog ozljeđivanja tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta oko 14 dana, a manjeg oko 4 tjedna.

U vezi sa štetnim događajem tužitelj je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta, sekundarni strah srednjeg do blažeg intenziteta oko 4 tjedna, a manje izraženi strah u vidu anksioznosti u prometu kod tužitelja je trajne prirode.

Trajne posljedice ozljeđivanje smanjile su tužiteljevu opću životnu i radnu sposobnost, te će morati ulagati pojačane napore u životu i radu za 25%.

Odgovornost tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja više nije sporna.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) je drugostupanjski sud obvezao tuženika da plati tužitelju novčanu naknadu u vezi fizičkih bolova u iznosu od 8.000,00 kn, straha 6.000,00 kn, te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 40.000,00 kn, s kamatama, vodeći računa o intenzitetu i trajnosti tih vidova nematerijalne štete, a preostali dio tužbenih zahtjeva iz tih osnova pravilno je odbijen. Nije prihvatljiv revizijski navod tužitelja da mu je novčanu naknadu za nematerijalnu štetu trebalo dosuditi u zatraženim iznosima. Drugostupanjski je sud prilikom odmjeravanja novčane naknade nematerijalne štete imao u vidu sve odlučne okolnosti predmetnog slučaja.

Pravilna je i odluka o parničnim troškovima koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP).

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 28. prosinca 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.