Rev-1690/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1690/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz G., kojeg zastupa punomoćnica M. R. F., odvjetnica u K., protiv tuženog C. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica V. K., dipl. prav., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 23. ožujka 2000. godine, posl. br. Gž-1075/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 16. lipnja 1999., posl. br. P- 811/97, u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenoga 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu protuvrijednosti u kunama iznosa od 4.550 DEM, iznosa od 43.173,24 kune i mjesečne rente od 700,00 kuna mjesečno, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu za naknadu materijalne štete zbog posljedica prometne nezgode (povreda tužitelja).

Neosnovano revident smatra da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na način da je tuženik priznao osnovanost dijela tužbenog zahtjeva na ime izgubljenih dnevnica u inozemstvu, a unatoč tome sud je odbio taj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da se izjava tuženika na ročištu od 21. prosinca 1995. (list 115) ne može smatrati ni priznanjem tužbenog zahtjeva niti ima značaj djelomičnog priznanja štete. Naime, iz sadržaja te izjave jasno proizlazi da tuženik ne osporava pravnu osnovu tog dijela zahtjeva, ali pod uvjetom da tužitelj zaista dokaže postojanje štete po toj osnovi (što tužitelj nije uspio).

Također, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pretežni dio revizijskih prigovora se odnosi na prigovore činjeničnom stanju utvrđenom u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ti navodi nisu niti uzeti u razmatranje.

Konačno, u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- u odnosu na zahtjev za izgubljene devizne dnevnice tužitelj nije dokazao postojanje štete,

- u odnosu na zahtjev za izgubljenu zaradu do 01. listopada 1995. da je tužitelj na radnom mjestu na kojem je bio raspoređen zarađivao više (nije nastala šteta),

- u odnosu na zahtjev za izgubljenu zaradu nakon 01. listopada 1995. i rentu da tužitelju nije prestao radni odnos zbog pretrpljenih povreda u prometnoj nezgodi već je radni odnos prestao otkazom zbog gospodarskih razloga i da odlazak tužitelja u invalidsku mirovinu nije posljedica povreda u predmetnoj prometnoj nezgodi.

Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi izvode zaključak da u tom dijelu nema uzročne veze između predmetne prometne nezgode i štete tužitelja.

Imajući na umu naprijed navedeno nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91 i dr.) kad su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti, jer u konkretnom slučaju nedostaju osnovne pretpostavke za naknadu štete: - nastanak štete i uzročna veza između štetne radnje i štete tužitelja.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 25. studenoga 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.