Rev-x-804/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 804/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika: 1. Š. P. iz R., i 2. J. P. iz R., (u daljnjem tekstu: tužitelji), koje zastupa punomoćnik E. Š., odvjetnik u R., protiv tuženika – protutužitelja M. (M.) T. iz R., (u daljnjem tekstu: tuženik), kojeg zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž- 4083/09-2 od 24. veljače 2010., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rabu broj P-125/08-85 od 22. prosinca 2008., u sjednici održanoj 18. prosinca 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u odnosu prema tužitelju pod 2. J. P. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u odnosu prema tužitelju pod 1. Š. P. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja i tuženik tako obvezan isplatiti tužitelju pod 1. Š. P. iznos od 9.480,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju EUR kod E. & S. B. d.d. R. na dan plaćanja sa zateznom kamatom koje se plaćaju na štedne uloge po viđenju, počev od 21. travnja 1991. godine pa do isplate, te tužitelju pod 2. J. P. iznos od 47.549,36 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju EUR kod E. & S. B. d.d. R. na dan plaćanja sa zateznom kamatom koje se plaćaju na štedne uloge po viđenju,

Rev-x 804-10-2

počev od 21. travnja 1991. godine pa do isplate. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljima iznos od 58.060,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda po osnovu glavne novčane tražbine, dok je preinačena prvostupanjska presuda po osnovu dosuđene zatezne kamate na glavnu novčanu tražbinu i tako tuženik obvezan tužitelju pod 1. Š. P. na iznos od 18.540,00 DEM isplatiti kamatu koja se plaća na štedne uloge po viđenju tekuću od 21. travnja 1991. godine pa do 28. veljače 2002. godine, te od 1. ožujka 2002. godine pa do isplate na iznos od 9.480,50 EUR, a tužitelju pod 2. J. P. na iznos od 92.959,00 DEM tekuću od 21. travnja 1991. godine pa do 28. veljače 2002. godine, te od 1. ožujka 2002. godine pa do isplate na iznos od 47.549,36 EUR.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika u odnosu prema tužitelju pod 1. Š. P. nije dopuštena, dok odnosu prema tužitelju pod 2. J. P. nije osnovana.

U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 57/11), te nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a. S druge strane, kada više tužitelja u jednoj tužbi ističe tužbene zahtjeve koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti zahtjeva svakog pojedinog tužitelja. Tako je za dopuštenost revizije u ovom predmetu mjerodavna protuvrijednost strane valute u kunama prema tečaju na dan podnošenja tužbe. Utoliko zahtjev tužitelja pod 1. Š. P. (na isplatu iznosa od 18.540,00 DEM, odnosno 9.480,50 EUR protuvrijednosti u kunama) ne prelazi granični vrijednosni iznos dopuštenosti revizije od 100.000,00 kuna u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, dok zahtjev tužitelja pod 2. J. P. (na isplatu iznosa od 92.959,00 DEM, odnosno 47.549,36 EUR protuvrijednosti u kunama) prelazi granični vrijednosni iznos dopuštenosti revizije od 100.000,00 kuna u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a. Navedenim revizija tuženika u odnosu prema tužitelju pod 1. Š. P. nije dopuštena, pa je istu valjalo odbaciti shodno odredbi čl. 392. st. 1. ZPP-a, dok je revizija tuženika u odnosu prema tužitelju pod 2. J. P. dopuštena.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ovog Zakona.

Rev-x 804-10-2

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije počinjena. Isto tako, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji. Glede daljnjih navoda iznesenih u reviziji po osnovu bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP-a, protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu pravičnog dijela štete koju trpe raskidom ugovora sa tuženikom zbog promijenjenih okolnosti.

Sudovi su tijekom postupka utvrdili slijedeće činjenice:

- da su stranke međusobne sporove koje su imale kao poslovni partneri u zakupu poslovnog prostora „G.“ (u radu kojeg je Š. P. u razdoblju do 1991. godine uložio 25.000,00 DEM, J. P. u razdoblju do 1991. godine 118.000,00 DEM, a tuženik ništa osim vlastitog rada) razriješile sklapanjem izvansudske nagodbe 21. travnja 1991.,

- da se ovim sporazumom tuženik obvezao isplatiti tužiteljima određene novčane iznose i to Š. P. 25.000,00 DEM, a J. P. 200.000,00 DEM, a sve sa svrhom da postane isključivi vlasnik tvrtke „C.“ sa svim pravima vođenja zakupljenog ugostiteljskog objekta „G.“,

- da je navedeni sporazum po zahtjevu tuženika raskinut zbog promijenjenih okolnosti, te

- da tužitelj pod pod 2. J. P. raskidom ovog sporazuma trpi štetu, u kojim okolnostima pravičan dio štete (koji se cijeni prema izvršenim ulaganjima učinjenim u razdoblju do 1991. godine) koju je dužan naknaditi tuženik kao stranka koja je zahtijevala raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, iznosi 92.959,00 DEM, odnosno 47.549,36 EUR protuvrijednosti u kunama.

Kako tuženik dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi tuženika kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

Rev-x 804-10-2

Na naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje ispravno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužitelja pod 2. J. P.. Naime, prema odredbi čl. 133. st. 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), ako izrekne raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

Zbog iznesenih razloga predmetna revizija nije osnovana, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.