Rev-2817/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2817/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Stanislava Plazonića, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.P. iz B., koju astupa S.T., odvjetnica iz Z., protiv tužene M.L. iz Z., i Z.P. iz B., radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1993.g. br. Gž 10761/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru od 9. srpnja 1992.g. br. P 122/86, u sjednici održanoj dana 6. rujna 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1993.g. br. Gž 10761/92-2 potvrđena je presuda Općinskog suda u Samoboru od 9. srpnja 1992.g. br. P 122/86 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je pok. P. sačinio usmenu oporuku dana 15.IX.1985.g. u bolnici u Brežicama s kojom je sve svoje nekretnine tj. svu svoju imovinu za slučaj smrti ostavio svojoj supruzi P.R. pa da se stoga ostavinski postupak iza njegove smrti treba provesti na temelju te usmene oporuke i da su joj tuženi dužni platiti trošak postupka sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja.

Protiv citirane drugostupanjske pravomoćne presude pravovremeno je izjavila reviziju tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložila da se pobijana presuda preinači i da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju tužiteljice nije odgovoreno, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o reviziji.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer tužiteljica u reviziji niti ne navodi u čemu bi se sastojale povrede parničnog postupka, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Navodi revizije tužiteljice iscrpljuju se u tvrdnjama da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili odredbe Zakona o nasljeđivanju i pogrešno zaključili da nisu postojale iznimne prilike za sastav usmene oporuke ostavitelja.

Sudovi nižeg stupnja su pravilnom primjenom materijalnog prava zaključili da na osnovu provedenih dokaza proizlazi da u konkretnom slučaju kod ostavitelja nije postojala volja da sačini usmenu oporuku, a osim toga da nisu postojale iznimne prilike koje bi opravdavale sastav usmene oporuke.

Iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je ostavitelj kritične zgode pred svjedocima tek najavio da će po povratku iz bolnice sačiniti pismenu oporuku kojom će svoju imovinu ostaviti tužiteljici, te su sudovi nižeg stupnja pravilno zaključili da nije tada kod ostavitelja postojala volja da sačini oporuku već da je tek najavio da će oporuku sačiniti.

Konačno, i tužiteljica u reviziji tvrdi da je ostavitelj govorio kako će ostaviti imovinu tužiteljici bojeći se smrti I da je sam sebe zavaravao kako će još stići napisati oporuku.

Dakle, iz toga se izvodi zaključak da ostavitelj u kritično vrijeme nije izrazio nedvojbeno volju da sačinjava usmenu oporuku niti je svjedocima rekao da njegova izjava predstavlja usmenu oporuku.

Sudovi nižeg stupnja su pravilno zaključili da u konkretnom slučaju u kritično vrijeme nisu postojale iznimne prilike u smislu čl. 78. Zakona o nasljeđivanju.

Naime, iz podataka u spisu i provedenih dokaza ne proizlazi činjenica da bi ostavitelj bio u tako slabom fizičkom stanju da bi bio u nemogućnosti potpisati oporuku koju bi mu sastavili prisutni svjedoci ili bilo tko drugi. Osim toga postojala je i mogućnost da se pozove sudska komisija i da ostavitelj jednako tako pred sudom izjavi svoju posljednju volju.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ukazuje tužiteljica u reviziji, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 6. rujna 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.