Revr-378/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 378/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz V., koga zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik iz V., protiv tuženika P. T. d.d. Đ., koga zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik iz S. B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 29. ožujka 2004. godine broj Gž- 473/02-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 31. svibnja 2001. godine broj P-1116/99-48, u sjednici održanoj dana 25. studenog 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom, koji glasi:

"Tuženik P. T. d.d. Đ. dužan je platiti tužitelju S. S. iz V., …, na ime naknade štete iznos od 248.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03) koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. godine, o reviziji tužitelja odlučuje se primjenom do tada važećih odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP).

Nižestupanjski sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Rješenjem ovoga suda od 1. travnja 1999. godine broj Rev-1030/1996-2 bile su ukinute ranije nižestupanjske presude, u dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

Tužitelj u ovoj odštetnoj parnici traži od tuženika naknadu štete koja mu je nastala dana 10. travnja 1992. godine kada se on kao traktorist i radeći na zemljištu tuženika vraćao kući, te je došlo do eksplozije granate od koje je zadobio teške tjelesne ozljede.

Sukladno uputi iz navedenog rješenja ovoga suda, sudovi nižeg stupnja su ocjenjivali, da li za spornu štetu odgovara tuženik imajući pri tome na umu odredbu čl. 73. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 19/92 i 26/93) i čl. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83, 17/86 i 47/89).

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da se nesreća na radu dana 10. travnja 1992. godine dogodila na način, da je tužitelj radeći kao traktorist, te vraćajući se s posla kući, izvan kruga tuženika, zadobio teške tjelesne povrede od neprijateljske granate, da je inače tuženik organizirao proces rada na način, da je iskopao bunker, mijenjao lokaciju saziva radnika i sl. i da se radilo iako je postojala opasnost od neprijateljskog granatiranja.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, te imajući na umu naprijed spomenute zakonske propise, sudovi nižeg stupnja pravilno su ocijenili, da tuženik ne odgovara tužitelju za spornu štetu, budući da je do nastanka štetnog događaja došlo zbog ratnog djelovanja, a ne zbog propusta tuženika u organizaciji procesa rada i na radu.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužitelja odbili s tužbenim zahtjevom za naknadu štete.

Neosnovano se prigovara u reviziji, da je odlučno u ovoj procesnoj situaciji kod donošenja pobijanih presuda, da je tužitelj već pravomoćno uspio s dijelom tužbenog zahtjeva s obzirom da se sukladno odredbi čl. 333. ZPP pravomoćnost odluke nižestupanjskih sudova odnosi na izreku presuda, a ne na njezino obrazloženje. Nižestupanjske presude su bile ukinute u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, pa su nižestupanjski sudovi bili ovlašteni ponovno odlučivati o tom dijelu tužbenog zahtjeva nakon ukidanja po ovome sudu i ovlašteni ponovno ocjenjivati odgovornost tuženika za spornu štetu odlučujući pri tome o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

Dakle, ne radi se o presuđenoj stvari što bi bilo u suprotnosti s odredbom čl. 333. ZPP.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. studenog 2004. godine

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.