Rev-x-733/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 733/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. N. iz Nj., W., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženice M. D. iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2877/07 od 15. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3486/06 od 31. siječnja 2007., u sjednici održanoj 21. travnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužitelju 1.022,58 €, te 32.211,38 € sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan isplate sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u st. I. kao i zahtjev za naknadu troška postupka u iznos 52.272,35 kn.

Rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere sadržaja pobliže označenog u rješenju. Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude te prihvati tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troška postupka uključivši i trošak revizije ili ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica u odgovoru na reviziju predlaže da ovaj sud potvrdi prvostupanjsku presudu.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) koja se temeljem odredbe čl. 52. st. 4. u svezi odredbe čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP. U nižestupanjskim presudama navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Zato ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revident.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.022,58 € i 32.211,38 € sa zateznim kamatama i u revizijskoj fazi postupka je sporno je li tuženica dužna vratiti tužitelju spomenuti iznos.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da su se tužitelj i tuženica upoznali tijekom veljače 1993. u Nj. te su u travnju iste godine boravili u Republici Hrvatskoj gdje su odlučili kupiti stan, jer su namjeravali sklopiti brak,

- da je tuženica 15. travnja 1993. sa D. L. iz R. sklopila kupoprodajni ugovor o kupnji stana na adresi u R., …, u kojem su stranke imale namjeru zajednički živjeti prilikom njihovih dolazaka u Republiku Hrvatsku te je u toč. 8. ugovora regulirano da tužitelj ima pravo doživotnog korištenja predmetnog stana,

- da je tužitelj prodavateljici isplatio iznos 2.000,00 DEM po osnovi kapare te daljnji iznos 63.000,00 DEM po osnovi cijene spomenutog stana, a tuženica se u zemljišnim knjigama upisala kao vlasnica predmetnog stana,

- da je 26. srpnja 1993. u W., …, tužitelj vlastoručno napisao i potpisao izjavu da za stan u R., …, D., koji je kupljen sa njegovom prijateljicom M. D. (tuženicom) neće postavljati nikakve financijske zahtjeve ni opterećenja,

- da do sklapanja braka nije došlo već je nakon poremećaja odnosa između stranaka tijekom srpnja i kolovoza došlo do prekida veze najkasnije u rujnu 1993.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Tužitelj je dao sporni iznos za kupnju stana u R. vjerujući da će doći do sklapanja braka sa tuženicom no iako do sklapanja braka nije došlo neosnovano se tužitelj poziva na odredbu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), tražeći povrat spomenute svote od tuženice.

Tužitelj je, par mjeseci nakon što je dao tuženici novac za kupnju stana u R., vlastoručno napisao i potpisao izjavu od 26. srpnja 1993. te je upravo spomenuta izjava otklonila osnovu koja je bila razlogom prelaska dijela njegove imovine u imovinu tuženice. Pravilno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da tužitelja spomenuta izjava obvezuje i da obzirom na njezin sadržaj neosnovano potražuje od tužiteljice povrat novca koji joj je dao za kupnju stana u Rijeci.

Na revizijske navode se ističe da sve u slučaju da je tužitelj bio u bitnoj zabludi kada je dao tuženici novac za kupnju stana u R., a na koju zabludu ukazuje i sadržaj odgovora na reviziju, tužbeni zahtjev nije osnovan. To iz razloga što je … 1993. tužitelj sam potpisao izjavu kojom se bezuvjetno odrekao bilo kakvog novčanog potraživanja ili opterećenja za stan koji je kupljen u R.. Spomenutu izjavu nije uvjetovao sklapanjem braka sa tuženicom, nije ju poništavao zbog eventualne prinude ili druge mane volje pa ga ista izjava obvezuje i obzirom na njezin sadržaj neosnovano potražuje povrat utužene svote od tužiteljice.

Zato neosnovano revident ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je tužitelj izjavio reviziju, a ni razlozi na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske pazi po službenoj dužnosti presuđeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 21. travnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.