I Kž-613/2010-11 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 613/10-11

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 26. veljače 2010. br. K-93/06, u sjednici održanoj 25. i 26. veljače 2013.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na oslobađajući dio i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06, dalje u tekstu: ZKP/97), oslobodio je optužbe opt. I. D. da je počinila kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje u tekstu: KZ/97), na način opisan pod toč. 1. do 18. izreke te presude, opt. Z. V. da je počinio kaznena djela pomaganja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 38. KZ, na način opisan pod toč. 5. 6. 9. 10. i 12. izreke, te kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 7. 8. 11. 13. 14. 15. 16. i 17. izreke, opt. M. J. da je počinio kaznena djela pomaganja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 38. KZ, na način opisan pod toč. 2. 3. 4. 8. 11. 13. i 14. izreke, te kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 9. 10. i 12. izreke, opt. I. M., da je počinio kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 1. 2. i 3. izreke, opt. F. M. da je počinio kaznena djela pomaganja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 38. KZ, na način opisan pod toč. 15. i 16. izreke, opt. N. M., da je počinio kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 16. i 17. izreke, opt. M. B., da je počinila kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1.

I Kž 613/10-11

KZ, na način opisan pod toč. 5. i 6. izreke, opt. J. Z., da je počinio kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 9. i 10. izreke, opt. B. K., da je počinio kaznena djela pomaganja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 38. KZ, na način opisan pod toč. 17. izreke, opt. I. G., da je počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 8. izreke, opt. A. K., da je počinila kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 4. izreke, opt. Z. L., da je počinila kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 7. izreke, i opt. L. M., da je počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4., u vezi čl. 37. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 13. izreke.

Istom presudom, na temelju čl. 353. toč. 6. ZKP/97, odbijena je optužba prema opt. Z.

V., da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave, iz čl. 311. st. 1. KZ/97.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97, odlučeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su opt. I. D., osobno i putem branitelja N. I., odvjetnika iz S. i I. M., odvjetnika iz Š., opt. M. J., putem branitelja J. Č., odvjetnika iz S., opt. I. M., putem branitelja P. J., odvjetnika iz S., opt. N. M., osobno, opt. B. K., putem branitelja S. B., odvjetnika iz S. i opt. Z. L., putem branitelja Đ. M., odvjetnika iz Z., svi s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom očitovanju od 17. kolovoza 2010, br. KŽ-DO-1360/10, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati i pobijana presuda ukine, kod čega je ustrajao i sjednici vijeća nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Drago Marincel.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Drage Marincela, opt. I. D. i njezinih branitelja N. I. i I. M., te opt. M. J. i njegovog branitelja J. Č., a u odsutnosti opt. I. M. i njegovog branitelja P. J., te opt. B. K. i njegovog branitelja S. B., sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP/97, budući da nisu pristupili iako su uredno izvješteni o sjednici vijeća.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu po žalbi državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

I Kž 613/10-11

Naime, prvostupanjski sud, nakon što je izložio činjenično stanje koje je tijekom postupka utvrdio za svaku pojedinu točku optužbe, donosi općeniti zaključak da ničim ne bi bilo dokazano da bi opt. I. D., kao sudac općinskog suda, postupala svjesno i namjerno, sukladno prethodnom dogovoru s pojedinim optuženicima koji bi je poticali ili joj pomagali u izvršenju pojedinih kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4. KZ/97, a sve u namjeri da određenim osobama, označenim pod toč. 1. do 18. izreke, pribavi znatnu imovinsku korist. Takvim, općenitim ocjenama sud nije dao konkretne razloge za zaključak kako nije dokazano da bi optuženici počinili kaznena djela za koja su optuženi, u odnosu na svako pojedino kazneno djelo i svakog pojedinog optuženika, te je izostala ocjena provedenih dokaza na način propisan u odredbi čl. 351. st. 2. ZKP/97 (da je sud dužan ocijeniti svaki dokaz savjesno, kako pojedinačno tako i u svezi s ostalim dokazima), što je posebno značajno u ovakvim predmetima gdje je prema optuženju način postupanja na izgled isti kod svih pojedinačno opisanih djela, ali ipak svako od njih ima svoje posebnosti i razlike koje je potrebno analizirati i ocijeniti od djela do djela i od počinitelja do počinitelja.

Kako se u ovom kaznenom postupku opt. I. D. tereti da je kao službena osoba (sutkinja), na poticaj i uz pomoć drugih osoba, pojedinačno i pobliže označenih pod pojedinim točkama izreke pobijane presude (bilo kao tužitelji ili njihovi punomoćnici u pojedinim parničnim predmetima ili kao privremeni zastupnici ili staratelji tuženika koji su navodno odsutni i nepoznatog boravišta), iskoristila svoj položaj i ovlasti, na način pobliže opisan po pojedinim točkama, nije dovoljno dati tek paušalnu ocjenu da takva kriminalna aktivnost navedenih optuženika ne bi bila ničim dokazana, već je nužno dati i ocjenu vjerodostojnosti i valjanosti svakog pojedinog dokaza, (a ne samo činjenično izložiti što je sve utvrđeno za svako pojedino kazneno djelo), te na temelju takve analize zaključiti je li pojedino kazneno djelo u odnosu na svakog od počinitelja dokazno ili ne, radi li se o postupanju svakog pojedinog optuženika na način kako je optužen ili je u pitanju postupanje sukladno ustaljenoj praksi u takvim parničnim postupcima, pa makar ona bila i pogrešna, kako bi zapravo proizlazilo iz danih obrana optuženika i dijela izvedenih dokaza, ili je u pitanju tek nedovoljno savjestan, površan i formalan način postupanja suda u inkriminiranim i drugim istovjetnim postupcima. Pri tome, sud je dužan posebno cijeniti jesu li presude zbog izostanka, u vrijeme kada su donesene bile utemeljene, s obzirom na stanje svakog pojedinog predmeta, posebno u odnosu na sadržaj tužbi i priložene dokaze, te na zakonske odredbe o uvjetima za njihovo donošenje, ili su nastale upravo kao rezultat kriminalnih aktivnosti pojedinih optuženika u svakom pojedinom slučaju.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno otkloniti povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, te nakon što ponovno provede sve već izvedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze, prije svega one na koje ukazuje žalitelj u žalbi zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a potom i druge koji se ukažu potrebnim, savjesnom ocjenom tako provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 351. st. 2. ZKP/97, utvrditi će sve odlučne činjenice i donijeti novu, na zakonu utemeljenu presudu. Pri tome, s obzirom na način na koji se optuženici terete, da su svaki od njih svojim radnjama zapravo utjecali na donošenje nezakonitih i neosnovanih presuda zbog izostanka u pojedinim parničnim postupcima pokrenutim tužbama zbog uređenje zemljišno knjižnog stanja, utvrđenja i stjecanja vlasništva i ispravke uknjiženja i dr., sud će dati i ocjenu zakonitosti postupanje s obzirom na odredbe Zakona o parničnom postupku u odnosu na takve postupka i na praksu sudova u to vrijeme u takvim postupcima, posebno cijeneći postupanje pojedinih optuženika kod samog podnošenja tužbi, s obzirom na sadržaj tužbe i priložene dokaze u vrijeme prvog ročišta kada se donose

I Kž 613/10-11

presude zbog izostanka. Isto tako, s obzirom na činjenicu da se pojedini optuženici terete za više istovrsnih kaznenih djela, koja su povezana i vremenom počinjenja i drugim stvarnim okolnostima, sud će razmotriti i je li u pitanju jedno produljeno kazneno djelo, u odnosu na pojedine optuženike, u smislu odredbe čl. 61. KZ/97. Kako je jedan od bitnih elementa kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ/97, znatna imovinska korist, bit će potrebno dati razloge i za procjenu danih vrijednosti kod svakog pojedinog djela, te pri tome cijeniti i da je Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nakon donošenja novog Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), na sjednici odjela od 27. prosinca 2012. donio pravna shvaćanja (broj Su-IV-K-4/2012-57) o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje pojedinih kaznenih djela.

Stoga je na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. veljače 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.