Croatian Supreme Court allows partial revision of damages for loss of eye due to improper mental pain assessment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's revision against a lower court judgment that partially awarded damages for personal injury. The court found that the lower courts incorrectly applied material law by setting compensation amounts for mental suffering too low, specifically regarding the loss of an eye and the resulting psychological trauma. Consequently, the judgment was modified to increase the awarded sums for non-material damage to align with the intensity of the plaintiff's suffering.
Legislator headnote
AI generatedčl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court may revise a final judgment if it finds that the lower courts incorrectly applied material law, specifically when the awarded compensation for non-material damage is disproportionately low compared to the intensity of the physical and psychological suffering caused by the injury.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 966/1990-2
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Jesenkovića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja N. F. iz B. n. m., koga zastupa Ž. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. L. iz B. na moru, koga zastupa I. Š., odvjetnik u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 13. prosinca 1989. br. Gž-236/89-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Biogradu na moru, od 30. prosinca 1988. br. P-139/79, u sjednici održanoj dana 25. rujna 1990,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Okružnog suda u Zadru od 13. prosinca 1989. br. Gž-236/89-2 i presuda Općinskog suda u Biogradu na moru od 30. prosinca 1988. br. P 139/79 i sudi:
Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 4.900 (slovima: četiritisućedevetsto) konv. dinara (49,000.000 prijašnjih dinara) s kamatom koja teče od 31. prosinca 1988. godine pa do 6. listopada 1989. godine po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrdjene namjene preko godinu dana, a od 7. listopada 1989. godine zateznu kamatu u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20%. Zatezna kamata obračunava se mjesečno primjenom konformne metode.
Tuženik je dužan platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 40 (slovima: četrdesetdinara) sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Presudom prvostepenog suda obvezan je tuženik da plati tužitelju na ime naknade štete ukupno iznos od 900 dinara (9,000.000 prijašnjih dinara) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.
Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.
Protiv presude drugostepenog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.
Tuženik je odgovorio na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.
Javni tužilac Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
Nije sporno da je tužitelj u petnajstoj godini života izgubio lijevo oko pogodjen sačmom iz puške iz koje je pucao tužitelj.
Prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj zbog zadobivene povrede trpio fizičke bolove i to jake bolove prije operacije i postoperativno u trajanju od tjedan dana, slijedećih tjedan dana bolove lakšeg intenziteta i još lakše bolove slijedećih 20 dana. Takodjer je utvrdjeno da stanovito vrijeme nakon stavljanja proteze u oko tužitelj osjećao nelagodnost prilikom stavljanja i vadjenja proteze, a povremeno da je imao teže smetnje koji nastaju zbog mogućeg oštećenja spojnica. Zbog prirode tjelesne ozljede te trajanja i intenziteta fizičkih bolova ovaj sud smatra da iznos od 200 dinara koliko je tužitelj tražio kao naknadu ove nematerijalne štete nije prevelik, dok je naprotiv iznos od 100 dinara koji mu je utvrdjen kao naknada ove štete u postupku kod nižestepenih sudova premalen.
Prvostepeni sud je^dalje utvrdio da je kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja životne i radne sposobnosti od 33,5%, a kako je navedenu povredu on zadobio u vrlo mladoj gotovo još dječjoj dobi, zbog toga će očito trpjeti duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijelog života, ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi utvrdivši naknadu ove nematerijalne štete u iznosu od 600 dinara pogrešno primijenili materijalno pravo jer taj iznos ni izdaleka nije primjeren intenzitetu duševnih boli što će ih tužitelj trpjeti, a iznos od 4.000 dinara koliko je on tražio s tog naslova nije prevelik.
Nije sporno da je kod tužitelja nastupila naruženost zbog toga sto je morao umjesto oka staviti staklenu očnu protezu čime je njegov fizički izgled naružen u težem stupnju. Nižestepeni sudovi su tužitelju kao naknadu za duševne boli zbog naruženja odredili iznos od 150 dinara koji ovaj sud smatra premalenim, a iznos od 500 dinara koju je on tražio kao naknadu ove nematerijalne štete nije prevelik.
U postupku pred prvostepenim sudom je dalje utvrdjeno da je tužitelj nakon povredjivanja trpio strah jakog intenziteta nekoliko dana, a kasnije kad je saznao da je definitivno izgubio oko da su nastupile druge duševne traume, koje su mnogo ozbiljnije i to tjeskobe, depresivna raspoloženja zbog kojih tužitelj odbija kontakt s drugim osobama. Kao naknadu ove nematerijalne štete ovaj sud smatra da iznos koji su mu dosudili nižestepeni sudovi od 50 dinara nije primjeren, a isto tako da iznos od 200 dinara koliko je tužitelj tražio temeljem tog pravnog osnova nije prevelik.
Iz navedenih razloga su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, pa je reviziju tužitelja kao osnovanu trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku).
U Zagrebu, 25. rujna 1990.
Predsjednik vijeća:
August Husinec, v. r.