Rev-1064/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1064/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz V., koju zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u V., protiv prvotuženika G. V., V., zastupane po zakonskom zastupniku - gradonačelniku Ž. S. i punomoćnici L. K., dipl. iur., drugotuženika T. d.o.o. V., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika T. d.o.o. V., protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž-1969/09 od 19. ožujka 2010., kojom su odbijene žalbe drugotuženika i tužiteljice kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-404/09-14 od 2. srpnja 2009., dana 21. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija drugotuženika T. d.o.o. V. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je drugotuženiku T. d.o.o. V. (dalje: drugotuženik) da isplati tužiteljici iznos 1.565,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama navedeni iznosi i datum dospijeća, te trošak postupka u iznosu 915,00 kn. Pod toč.

II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troška prema drugotuženiku u iznosu 305,00 kn. Pod toč. III. izreke u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev prema prvotuženiku G. V. (dalje: prvotuženik), da solidarno sa drugotuženikom isplati tužiteljici iznos 1.565,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknadi trošak postupka u iznosu 1.220,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba drugotuženika i tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio drugotuženik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da ovaj sud reviziju prihvati i preinači obje nižestupanjske presude, tako da tužbeni zahtjev tužiteljice odbije, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu u odnosu na drugotuženika i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju drugotuženika.

Revizija drugotuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (toč. 1. do 4.).

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora je isplata iznosa 1.565,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos tužiteljica potražuje od oba tuženika, navodeći da je navedeni iznos platila bez valjane pravne osnove.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila korisnica stana u V. na adresi …, da je isti stan koristila na temelju suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje, te da je u razdoblju od 12. listopada 2004. do 10. travnja 2008. po osnovu naknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade (pričuva), uplatila iznos 1.565,63 kn u korist računa drugotuženika.

Iz tih utvrđenja sudovi su zaključili da je naplata naknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade - pričuve, izvršena protivno prisilnim propisima odredbi čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući da stanovi u predmetnoj zgradi nisu prodani i nisu utvrđeni suvlasnički dijelovi na zgradi, te da tuženik nije imao pravni položaj upravitelja zgrade. Zbog toga sudovi smatraju da je plaćanje izvršeno bez valjane pravne osnove, pa je drugotuženiku naloženo vraćanje onoga što je stekao, a pozivom na odredbu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO).

Drugotuženik u reviziji tvrdi da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer da je naplata pričuve bila zakonita, zbog čega da je sporni iznos stekao na temelju valjane pravne osnove.

Dakle, nakon što je naveo u čemu vidi pogrešno činjenično utvrđenje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, tuženik nije određeno naznačio pravno pitanje, koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Stoga revizija nema potrebnog sadržaja propisano u odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke koje bi reviziju drugotuženika činile dopuštenom.

Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. rujna 2011.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.