Rev-231/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 231/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i Miljenke Vraničar, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. M. iz Đ., i 2. S. M. iz Đ., zastupanih po punomoćniku Z. J., odvjetniku u Đ., protiv tuženika IPK T. š. O. d.o.o., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku u O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 18. ožujka 2004. godine, broj: Gž-1810/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 17. rujna 2002. godine, broj: P-816/00, u sjednici održanoj 04. svibnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 18. ožujka 2004. godine, broj: Gž-1810/03 potvrđena je presuda Općinskog suda u Đakovu od 17. rujna 2002. godine, broj: P-816/00 kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju ad.1. S. M. iznos od 249.488,00 kn, a tužitelju ad.2. S. M. iznos od 450.688,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. listopada 1999. godine do isplate, te naknaditi im parnični trošak od 105.682,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, predloživši njeno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osporavajući zakonitost pobijane presude revident upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), smatrajući da drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode tuženika, a koji da su od odlučnog značaja za taj spor, zbog čega da je činjenično stanje i dalje ostalo nepotpuno utvrđeno. U tom smislu tuženik navodi kako je u žalbi prigovorio da tužitelj ad.2. nije preuzeo zaštitna sredstva od tuženika, a zbog čega da on i ne može odgovarati za štetu nastalu na šećernoj repi uporabom zaštitnih sredstava.

U svom pismenom odgovoru na tužbu (list 14 spisa) tuženik se nedvosmisleno očitovao da je tužiteljima isporučio sporna zaštitna sredstva korištena u uzgoju šećerne repe, a što isto tako proizlazi i iz zapisnika republičkog inspektora za poljoprivredu (list 6 i 10 spisa).

U situaciji dakle kada je sam tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je isporučio sporna zaštitna sredstva, a što i proizlazi iz zapisnika republičkog inspektora koji je izvršio pregled oštećenih usjeva, a koje činjenice tuženik nije porekao do zaključenja glavne rasprave i u tom pravcu se izjasnila svjedokinja Z. L.-J. radnica tuženika (str. 29 spisa) dovoditi u sumnju ove činjenice tek u žalbi, a bez valjanih argumenata, doista nije moguće. Zato je pravilno drugostupanjski sud takav žalbeni prigovor otklonio ocijenivši ga neosnovanim.

Kako nakon dopunskog nalaza vještaka (list 42 spisa) tuženik nije imao primjedbi na isto, niti je predložio novo vještačenje, pravilno su nižestupanjski sudovi svoju odluku utemeljili na nalazu tog vještaka. Daljnje prigovaranje nalazu vještaka u smislu pravilnosti izvršenog odabira uzorka zemljišta korištenog za vještačenje, odnosno što je uzrok smanjenog prihoda usjeva faktično predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što u revizijskoj fazi postupka nije moguće (čl. 385. st. 3. ZPP-a).

Kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

- da je temeljem ugovora o proizvodnji i otkupu šećerne repe roda 1999. godine tuženik isporučio tužiteljima ad.1. i 2. kao proizvođačima potrebno sjeme šećerne repe i zaštitna sredstva, te otkupio šećernu repu od tužitelja po cijeni od 200,00 kn/po toni čiste repe,

- da je tuženik isporučio tužitelju sjeme šećerne repe i zaštitna sredstva no

- da se par dana nakon uporabe zaštitnih sredstava pojavila promjena na šećernoj repi što da je rezultiralo smanjenim urodom šećerne repe od onog očekivanog, a što

- da je posljedica uporabe nekvalitetnih zaštitnih sredstava isporučenih tužiteljima od strane tuženika, zbog čega

- da je tužiteljima nastupila šteta u vidu izmakle dobiti i to tužitelju ad.1. od 249.488,00 kn, a tužitelju ad.2. od 450.688,00 kn.

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika na isplatu utuženih iznosa, sve temeljem odredbe čl. 155. i 189. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), pravilno ocijenivši da na strani tuženika postoji odgovornost za štetu koju tužitelji trpe zbog uporabe zaštitnih sredstava isporučenih od strane tuženika.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 04. svibnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.