Revr-265/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 265/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Miljenke Vraničar, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Š.-Š. iz V., koju zastupa T. R., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće i gardijskog dodatka, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 7. ožujka 2005., br. Gž-402/05-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 13. prosinca 2004., br. P-257/03-9, u sjednici održanoj dana 26. srpnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice upravljen prema tuženici kojom je tražila isplatu razlike plaće i gardijskog dodatka za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 1. siječnja 2003. godine u ukupnom iznosu od 610.788,60 kn zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Tužiteljica je obvezana tuženici naknaditi parnični trošak. Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv presude drugostupanjskog suda tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Po odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica neosnovano prigovara u reviziji da je u dosadašnjem postupku došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer protivno tvrdnji u reviziji izreka presude nije u proturječnosti s razlozima presude, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i nisu međusobno proturječni.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica za razdoblje od 1. siječnja 2000. godine do 1. siječnja 2003. godine isplati razliku plaće i neisplaćeni gardijski dodatak u ukupnom iznosu od 610.788,60 kn i to temeljem Ugovora o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigadama i plaće koju je primala u tom razdoblju na temelju Odluke o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika (dalje Odluka o plaćama) koju je po ovlastima iz čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 – dalje ZSOSRH) dana 11. svibnja 1995. godine donio predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske, a koja je manja od ugovorene.

U ovom stadiju postupka ostalo je sporno pravo tužiteljice na visinu plaće koju potražuje temeljem odredbe čl. 6. Ugovora o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigama koji je sklopljen 20. veljače 1993. godine.

Iz do sada provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica bila u utuženom razdoblju djelatna vojna osoba, te da su stranke ugovorile plaću prema koeficijentu utvrđene osnovice u visini od 3,5 mjesečne isplaćene netto plaće po radniku u gospodarstvu Hrvatske, a da je tuženica u utuženom razdoblju isplaćivala tužiteljici plaću u manjem iznosu.

Odredbom čl. 138. ZSOSRH propisano je da plaće i beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog Ministra obrane. Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH je temeljem navedene odredbe donio gore spomenutu Odluku o plaćama, koja se primjenjuje na isplate plaća od 1. svibnja 1995. godine, a danom stupanja na snagu te odluke prestaju vrijediti sve donesene odluke, zapovjedi i drugi akti kojima je bilo uređeno područje propisano Odlukom.

Nakon 1. prosinca 2002. godine prestala je važiti spomenuta Odluka o plaćama, te je način obračuna plaća za djelatne vojne osobe određen Uredbom Vlade o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj 144/02 i temeljem odredbe čl. 169. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 33/02).

Iz tih razloga su nižestupanjski sudovi zauzeli pravilno pravno stajalište da spomenuti propisi ne ostavljaju mogućnost primjene točke 6. Ugovora o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigadama. Spomenuta odredba ugovora je ništava budući da je u suprotnosti sa Odlukom o plaćama koja ima karakter prisilnog propisa i koja je donijeta temeljem odredbe čl. 138. ZSOSRH. Budući da je tužiteljici isplaćivana plaća u skladu sa spomenutom Odlukom, a od 1. prosinca 2000. godine prema Uredbi Vlade Republike Hrvatske o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe donijete na temelju čl. 169. st. 7. Zakona o službi u oružanim snagama, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su zahtjev tužiteljice ocijenili neosnovanim.

Budući da tužiteljica nije određeno navela razloge zbog kojih pobija odluku kojom je odbijen njezin zahtjev za isplatu gardijskog dodatka, to ovaj sud u smislu odredbe čl. 392. a) nije ispitao tu odluku.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. srpnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.