Legislator Case Law & Legislation
Revr-643/2007-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses labor contract termination appeal, upholding employer's valid economic reasons for dismissal.

Case Number Revr-643/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a lower court ruling that upheld an employer's termination of the employee's labor contract. The court found the employer had valid economic reasons for dismissal, including business unit restructuring and the employee's refusal of a suitable alternative job offer. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, and the original decision regarding the termination and damages was confirmed.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radu; Zakon o parničnom postupku: An employer may validly terminate a labor contract based on economic reasons if they provide a suitable alternative job offer and the employee refuses it, thereby justifying the dismissal without further obligation to retrain.

Keywords

AI generated
labor contract termination economic reasons dismissal alternative job offer employee refusal labor law appeal economic restructuring valid dismissal grounds

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 4. Zakona o parničnom postupku
Odredbom čl. 382. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) propisano je da se revizija izjavljuje u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.
čl. 392.a Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 113. st. 3. Zakona o radu

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 643/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz T., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u T., protiv tuženika B. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u S., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-5427/06 od 2. ožujka 2007. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj IV P-70/06 od 6. rujna 2006., u sjednici održanoj 10. siječnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja podnesena 26. travnja 2007.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se kao nepravodobna dopuna revizije tužitelja podnesena 15. lipnja 2007.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se poništi odluka tuženika broj 44 od 3. siječnja 2002. o otkazu ugovora o radu i odluka tuženika broj 44/01 od 31. siječnja 2002. te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto VKV mehaničar. Također je odbijen zahtjev da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 68.250,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u st. 2. izreke te je naloženo tužitelju da tuženiku isplati trošak u iznosu od 24.400,00 kn.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari, dok je djelomično preinačio odluku o trošku postupka te naložio tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 15.860,00 kn, a odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 8.540,00 kn. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske presude, predmet vrati na ponovno suđenje te traži trošak revizije.

Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Tužitelj je 15. lipnja 2007. Općinskom sudu u Splitu podnio dopunu revizije.

Revizija tužitelja nije osnovana, a dopuna revizije od 15. lipnja 2007. je nepravodobna.

Odredbom čl. 382. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) propisano je da se revizija izjavljuje u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.

Punomoćnik tužitelja je drugostupanjsku presudu primio 19. travnja 2007. te je 26. travnja 2007. izjavio reviziju protiv te odluke, a 15. lipnja 2007. dostavio Općinskom sudu u Splitu dopunu revizije. Revizija tužitelja izjavljena je u roku propisanom odredbom čl. 382. st. 4. ZPP te je ovaj sud istu kao pravodobnu ispitao u granicama razloga određeno navedenih u reviziji sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a.

Naprotiv, dopuna revizije tužitelja od 15. lipnja 2007. izjavljena je izvan roka iz čl. 392. st. 4. ZPP, zbog čega je odbačena kao nepravodobna sve primjenom odredbe čl. 392. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako redoviti otkaz ugovora o radu temeljem odluke tuženika broj 44 od 3. siječnja 2002. nije dopušten, da se poništi spomenuta odluka kao i odluka tuženika broj 44/1 od 31. siječnja 2002. kojom je odbijen njegov prigovor kao neosnovan, da sud naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto VKV mehaničara i isplati mu plaću u ukupnom iznosu od 68.250,90 kn.

U revizijskoj fazi postupka je sporno je li tuženik mogao otkazati tužitelju ugovor o radu primjenom odredbe čl. 113. (ranije 106.) st. 1. alineja prva Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03, 137/04 – pročišćeni tekst – dalje ZR).

Ovaj sud slaže se sa ocjenom nižestupanjskih sudova da je tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog donijeti odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju. U poslovnoj jedinici K. u kojoj je tužitelj radio na radnom mjestu VKV mehaničara došlo je do smanjenja obima poslova zbog gospodarskih razloga, te je tuženik u toj poslovnoj jedinici izvršio promjene u organizaciji poslovanja, smanjio broj radnika i preraspodijelio posao na preostalih šest radnika. Ovaj sud se slaže sa ocjenom nižestupanjskih sudova da tuženik nije imao obvezu obrazovati ili osposobiti tužitelja za rad na nekim drugim poslovima, jer mu je prije donošenja odluke o otkazu ponudio radno mjesto na brodu na kojem bi obavljao poslove za koje je imao potrebne kvalifikacije, a čime mu je omogućio nastavak radnog odnosa, ali je tužitelj tu ponudu odbio.

Neosnovano revident smatra da tuženik nije cijenio razloge iz odredbe čl. 113. st. 3. ZR (ranije 106. ZR) jer je iz isprava u spisu (str. 78 spisa) vidljivo da je tuženik pri odlučivanju kojem će od radnika otkazati ugovor o radu vodio računa kako o trajanju radnog odnosa radnika, tako i o starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnike.

Prema tome je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, a suprotno revizijskim navodima svoju odluku je valjano obrazložio, pri čemu je donoseći odluku o otkazu ugovora o radu vodio računa o dobi, trajanju radnog odnosa te obvezama uzdržavanja svih radnika koji su radili u poslovnoj jedinici K. pa tako i tužitelja.

Dio revizijskih navoda da u servisnoj grupi poslovne jedinice K. nije prestala potreba za radnicima, jer je tuženik zaposlio radnika na isto radno mjestu na kojem je do tada radio tužitelj te o tome koliko je dugo tužitelj radio na brodu, ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg razloga se revizija ne može izjaviti kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP-a. Stoga se ovaj sud ne osvrće na revizijske navode koji ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Revizijski navodi da je tuženik trebao ponuditi rad na brodu nekom od drugih radnika koji su ostali raditi u poslovnoj jedinici K., a ne tužitelja, jer su i oni po kvalifikaciji mogli biti ukrcani na brod, nije od odlučnog značaja za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Pravo je poslodavca da u situaciji kada zbog gospodarskih razloga mora smanjiti broj radnika koji rade kod njega, a vodeći računa o kriterijima propisanim odredbom čl. 113. st. 3. ZR, ostavi na radu one radnike za koje smatra da će mu po svojoj stručnosti i znanju i drugim radnim osobinama i dalje biti potrebni za obavljanje tog posla.

Stoga neosnovano revident ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznesenog razloga je presuđeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. siječnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.